U svijetu vaterpola Igor Milanović od sebe je postao nezaboravni legendarni vaterpolist koji je svojim nevjerojatnim rezultatima ostavio zapisane na zlatnim stranicama povijesti našeg najtrofejnijeg sporta. Već je ostavio neizbrisiv trag u svijetu vaterpola.
U svojih 349 briljantnih utakmica za jugoslavensku reprezentaciju postigao je 540 golova i postao simbol izvrsnosti i vrhunskog profesionalizma. Veličina je bila nešto što je došlo s njim; To je potvrđeno 13. svibnja 2006. kada je u svečanoj atmosferi primljen u Kuću slavnih vaterpola kako bi zauvijek ostao u društvu besmrtnika.
Na samom vrhuncu svog poslovnog uspjeha i Igor se našao pred teškim osobnim izazovima i emocionalnim olujama. Njegov ljubavni život privlačio je pažnju javnosti još u mladosti kada je osvojio srce jedne od najljepših i najtalentiranijih glumica naše zemlje Branke Katić. Njihova je romansa bila kratkog vijeka, ali Igor bi uvijek govorio ljudima da su ostali prijatelji – najdruželjubiviji bivši.
Uz suprugu Natašu pronašao je pravu ljubav i mir. S njom je izgradio skladan obiteljski život; s njom je imao dvije kćeri: Isidoru i Irinu. Gotovo filmska sreća i stoga sposobni suočiti se s najtežom kušnjom: strašnom dijagnozom koja im je iz korijena promijenila živote.
Nikada nisam zamišljao da će moj život ići ovim putem. Imala sam brak iz snova ispunjen ljubavlju, podrškom i razumijevanjem. A onda se Natasha razboljela i sve se promijenilo. Kada je podlegla raku, a ja sam ostala sama s dvoje djece, taj gubitak je bio poražavajući. Rupa koja je ostala u mom životu nikada neće biti ispunjena.
Jedva sam dolazio k sebi. Noći sam provodio bez sna, a dani su prolazili u magli. Jednostavno nisam mogao da shvatim da je to moj život – priča Igor, koji nakon Natašine smrti 2012. proživljava najteže trenutke.
Ali sudbina mu je dala još jednu priliku za sreću. U posve neočekivanom spletu događaja, utjehu, oslonac i novu ljubav pronašao je u Ivani Đakonović, profesorici talijanskog jezika i vrlo bliskoj prijateljici njegove pokojne supruge. Njihova je veza bila vrlo neobična, no ipak je unijela malo svjetla u njegov život i vratila mu izgubljenu vjeru u ljubav i budućnost.
S Natašom sam imao odnos, zasnovan na istinski toploj ljubavi, poštovanju i nježnosti. Mislio sam da ćemo sigurno biti zajedno do starosti. Kad sam je izgubio, bio sam ljut na cijeli svijet, a i na Boga.
Ali život je čudo i kada prestaneš razmišljati o njemu, on ti daje poklon koji mijenja sve. Ivana je moj dar. Način na koji me razumije, podržava i voli je apsolutno neprocjenjiv. Ona je ljubazna, uslužna, altruistična i puna energije; uvijek je spremna pomoći svima oko sebe, bili oni članovi obitelji, kolege, studenti ili potpuni stranci – rekao je Igor u intervjuu.
Posebno je istaknuo koliko ga impresionira Ivanina nesebična priroda i posvećenost drugima.
Ona je osoba koja svoj dan rasporedi u okvirima brige o ljudima. Ljudi koji rade na tržnici i prodaju svoje proizvode, radnici iz susjedstva, pa čak i učenici kojima predaje vikendom, svi su pod njezinim okom pažnje i ljubaznosti. Samo izražavajući na dubok način koliko je divna i velikodušna. Da, osoba poput nje je pravo bogatstvo i privilegija je imati je pored sebe – s ponosom je zaključio Igor.
