Istinska diva jugoslavenskog i srpskog glumišta, poznata glumica rođena je u Erdeviku, malom mjestu. Njezino puno ime stoji na Mirjana T. Banjac. Na veliku scenu krenula je u prvoj generaciji Kazališne škole u Novom Sadu, koju je završila 1950.
Godina 1970. bila je ključna u njezinoj karijeri, nakon što se preselila u Beograd, gdje je uspjela osigurati mjesto u ansamblu Kazališta kultni Atelje 212.
Tijekom godina Mira se pojavila u brojnim filmovima, kazališnim predstavama i televizijskim emisijama glumeći različite uloge za koje je stekla mnoštvo nagrada i priznanja.
Vjeruje se da je vodila vrlo blistav život, ali to nikada nije bio slučaj. Od ranog djetinjstva morala se suočiti s mnogim izazovima. “Zapravo, uopće nisam bila dijete,” nastavila je, “Bila sam, pa, biće. Odrastao sam u nesagledivom ratu i užasu.”
Njen otac je bio Amerikanac, doveden u Jugoslaviju kada je bio mali, i nije znao srpski jezik. Mirini roditelji bili su zajedno samo četiri godine, no Mira se prisjeća kako ju je otac uvjeravao da će poslati papire da ona i njezina majka dođu u Ameriku.
Nažalost, stričevi to nisu dopustili, a onda je Mira ostala bez majke kada su ona i majka bile razdvojene, živjele su kod bake i tete. Njezino djetinjstvo probudilo je čežnju za majkom dok su se dvije žene, baka i teta, svađale, što je izazvalo napetu atmosferu u kojoj se Mira našla.
Mira se vrlo mlada udala za svoju ljubav iz djetinjstva – Andreja Jovanovića, s kojom je rodila sina Branislava. Iako se od Andreja razvela dok je njihov sin bio još mali, Mira je s njim ostala dobra prijateljica sve do njegove smrti. Mira priča kako je njezin život bio pun uspona i padova te se mnogo puta našla pod potopom glumačkih poslova koji nisu bili tu za svog sina koliko god je on želio da ona bude.
Mira je u lošem razdoblju imala ozbiljnih financijskih problema. Sebe slika gotovo kao potištenu ženu. Jedva da je mogla platiti tri puta ono što je posudila zelenašima. Osjetila je da nema izlaza i odlučila si je oduzeti život, za sve dugove i pritiske zelenaša.
Nakon trenutka velikih poteškoća, sjedeći u hotelu Metropol spremni na razgovore sa sudbinom, događa se preokret. Redatelj Stipe Delić nudi joj ulogu glavne glumice u filmu netom nakon što je Mira prijeko potrebna i izbavljena iz financijske krize.
Ta je uloga bila njezin veliki povratak, a Mira je odlučila da od sada više nikada neće posuđivati novac. To je ojačalo njezino iskustvo i donijelo joj pročišćenje.
Nije li nevjerojatno da su hobotnice nevjerojatna bića s mnogo izvanrednih osobina? Ova nevjerojatna morska stvorenja imaju tri srca. Dvije od njih pumpaju krv u škrge, a treća pumpa krv u ostatak tijela. Stoga im je krv plave boje jer se mogu pohvaliti hemocijaninom, molekulom koja koristi bakar za prijenos kisika, što bolje funkcionira u hladnim i slabo zakiseljenim vodama u kojima često žive.
Senzacionalno, zar ne? Naravno, ali kada je u pitanju inteligencija koju pokazuju hobotnice, ovo bi trebalo biti nešto sasvim drugo. Studije su pokazale da hobotnice imaju sposobnost rješavanja složenih zadataka te da se čak smatraju korisnicima alata s prepoznavanjem oblika i uzoraka.
je jedinstvena vrsta u smislu da drži dvije trećine neurona unutar svojih krakova, a hobotnice se kreću i istražuju svakom rukom potpuno neovisno o drugima. To bi značilo da svaka ruka sama za sebe “odlučuje” što će raditi i radi samostalno, dok centralni mozak sve koordinira kao jedno tijelo.
Hobotnice su također izuzetno prilagodljive i inteligentne. Mijenjanje njihove boje i teksture kako bi se stopili s okolinom ili kako bi uplašili predatore, još je jedan primjer njihovog snažnog obrambenog mehanizma protiv potencijalnih prijetnji, čak i dok su u neposrednoj blizini neprijatelja. To je smiješno kratak život za većinu hobotnica; samo nekoliko godina.
