Prije dva desetljeća na vratima kuće Nurkovićevih u Sarajevu pojavila se žena s malim djetetom. Bila je netko nepoznat i nepozvan, ništa tražen – riječi koje je izgovorila, međutim, zauvijek će promijeniti sve njihove živote i okrenuti ih naglavačke: “Dobar dan, gospođo. Ne trebam ništa od tebe, samo moram reći tvom mužu da ima još jedno dijete.” Taj trenutak i tih nekoliko riječi započeli su životnu dramu koja je tiho bjesnila i skrivana od ostatka obitelji toliko godina.
Zbio se to četiri godine nakon tog upečatljivog susreta, dok je bio na samrti. Doista, muž se naposljetku odlučio otkriti svojoj ženi tajnu koju je godinama čuvao i otkriti nešto skriveno: djevojka koju je žena greškom dovela na vrata nije bila greška nego njihova kći, a oni su, zapravo, imali sin Eldar mogao zvati sestrom. Za sve članove obitelji trenutak je bio izuzetno bolan, ali i olakšan i emocionalno nabijen.
Poznati sarajevski fotograf Eldar Nurković u razgovoru za “Blic” progovorio je o svom djetinjstvu i teškim trenucima. Otac mu je bio profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, a kada se teško razbolio i dijagnosticiran mu je rak, svi liječnici širom bivše Jugoslavije i inozemstva davali su mu najmanje šanse da preživi, ali je nastavio putovati po lijek, majka bio uz njega na svakom liječenju, svim tretmanima.
U međuvremenu, Eldar je većinu vremena provodio s bakom i djedom jer je majka bila zauzeta s ocem. Kad je bila uobičajena vijest da njegov otac nema puno vremena, iznenada se pojavljuje gospođa sa svojom kćeri govoreći da njen otac ima još jedno dijete, kćer za koju nije znao da postoji. To nije šokiralo samo njega nego još više njegovu majku. Čovjek je umro tri godine kasnije; s njim su nestale i vijesti koje su ih proganjale.
Eldar je tada već imao 18 godina kada mu je majka odlučila sve otkriti. Tek kratko vrijeme kasnije znao je da zapravo ima polusestru. A ovdje mu je davala priliku da je potraži u slučaju da to poželi. Međutim, kasnije se pokazalo da se ne zove sestra. Očito se njegova sestra pokazala puno većim plodom prave ljubavne veze njegova dva roditelja.
Bila je to ljubav koja nikada nije mogla biti zbog različitih nacionalnosti roditelja—misionar za humanitarnu organizaciju u srednjoj Europi, posebno pomažući u sukobu oko Karabacha 1990-ih, priča završava tragično kada njihov odnos konačno dođe na kraj kraju, nakon čega Eldarov otac upoznaje njegovu majku i rađa se Eldar. Djevojčica boravi s majkom, skrivena od svih i daleko od njega. Eldar, ljut i povrijeđen ovom viješću koja mu se skrivala godinama, odlučio ju je potražiti.
Poštovani, ja sam Eldar Nurković, živim u Sarajevu i postoji mogućnost da sam Vaš brat. Tako je započeo poruku na nekim društvenim mrežama. Znao je samo ime i prezime njezine majke, pa se potraga pokazala gotovo uzaludnom.
Pokušavao je pronaći informacije na sve moguće načine, pretraživali su se imenici, okretali telefonski brojevi, ispitivali ljudi bliski njegovom ocu, a uspio je izgrebati tek nešto malo podataka. Imao je sestru Srpkinju, živjela je u Mostaru, a onda je zbog rata cijela obitelj otišla u Srbiju, možda i dalje. Izgubio je svaku nadu, ali nije odustajao.
Usred beznađa naleti na društvene mreže i položi mu ključ pred noge. Trebale su mu tri godine neuspjelih pokušaja da je pronađe na Facebooku. Svaka nova potraga koja je pružala najmanju nadu – nikada nije odustajao. Djevojkama pod imenom Milena pisao je poruke dok mu jedna nije konačno odgovorila. Ta poruka, koju je uputio Mileni Dobraš, promijenila je sve.
Bez imalo oklijevanja izbacila je poruku i pokazala je majci. Zanijemila je. Prvo se zaključala u kupaonicu, ne vjerujući da su tu istinu skrivali sve ove godine. A onda, kada je konačno izašla i potvrdila, priznavši da se zapravo radi o njenom bratu, Milena, koja je cijeli život proživjela s tom skrivenom istinom, nije mogla vjerovati. Pomisao da je dvadeset osam godina bila bez brata bila je neodoljiva. Emocija iz tog trenutka bila je tako sirova – iako nije lako pomiriti se sa svime, sa svime što se dogodilo u prošlosti.
Dva dana nakon što su njihovi glasovi prvi put dopro jedan do drugoga, Milena je krenula iz Banje Luke u Sarajevo. Kad je izašla iz autobusa i kada su se prvi put vidjeli, bio je to prilično važan susret.
