Ajka Kolaković, majka pokojne pjevačice Donne Ares (Azre Kolaković), obilježila je na društvenim mrežama osmu godišnjicu kćerkine smrti (2.10.2017 – 2.10.2025) dirljivim zapisom.  “MOJA VILA, 8 najtužnijih godina…

Prolazak vremena ne briše uspomene na ljude koji su svojim talentom, snagom i osobnošću ostavili dubok trag. Sjećanja žive i dalje, jednako intenzivno kao prvog dana kada su nam izmakli iz svakodnevice. Upravo tako je i sa Azrom Kolaković, poznatom kao Donna Ares, umjetnicom koja je svojim glasom i pjesmama ispisala posebne stranice regionalne muzičke scene.

Dana 2. oktobra 2025. godine obilježena je osma godišnjica njene smrti. Na društvenim mrežama, njena majka Ajka Kolaković objavila je emotivnu poruku posvećenu kćerki. Riječi koje je podijelila nisu bile samo izraz tuge, već i potvrda da ljubav i ponos nadživljavaju fizičku odsutnost.

Ajka je napisala:

“MOJA VILA, 8 najtužnijih godina… LJUBAV SI BILA, LJUBAV SI, LJUBAV ĆEŠ BITI… naučila si nas kako se boriti, a mi ćemo sa ponosom i dostojanstvom čuvati lik i tvoje djelo, a ti si tu uvijek uz nas, gdje pjevaš svoje najljepše pjesme.”

Ova poruka postala je podsjetnik ne samo na gubitak, već i na besmrtnost umjetnosti i snage duha.

1. Donna Ares – Glas koji se pamti

Azra Kolaković, umjetničkog imena Donna Ares, bila je kantautorica posebnog glasa i izražajnog muzičkog rukopisa. Njena karijera započela je sredinom devedesetih godina na takmičenju Dora, gdje je prvi put privukla pažnju publike i struke.

Ubrzo nakon toga, počela je stvarati pjesme koje će je lansirati u sami vrh regionalne muzičke scene. Njena autentičnost izdvajala ju je od drugih izvođača, jer je osim što je bila pjevačica, bila i autorica, producentica i kreativna snaga iza sopstvene karijere.

2. Pjesme koje su obilježile epohu

Nakon prvih nastupa, došao je i trenutak koji će je učvrstiti na sceni. Njena pjesma “Ti me više ne voliš” donijela joj je širu prepoznatljivost i otvorila vrata velikoj publici.

U godinama koje su slijedile, iznjedrila je brojne hitove:

• “Sviraj nešto narodno” – pjesma koja je postala masovni fenomen i pokazala njenu sposobnost da spoji moderni pop sa narodnim prizvukom.

• Duet s Halidom Bešlićem – saradnja koja je izazvala oduševljenje publike širom Balkana i ostala zapamćena kao jedan od njenih najvećih momenata.

• “A to mi nije trebalo” – pjesma koja je potvrdila njen status vrhunske autorice i interpretatorice.

Njene pjesme nisu bile samo komercijalni uspjesi, već i emocionalni most između nje i publike. Ljudi su se pronalazili u njenim tekstovima, jer su govorili o ljubavi, bolu, borbi i snovima.

3. Borba sa bolešću – simbol hrabrosti

Godine 2014. Azri je dijagnosticiran karcinom. Za mnoge bi takva vijest značila povlačenje iz javnosti i borbu u tišini. Međutim, Donna Ares je postupila drugačije.

Otvoreno je govorila o svojoj bolesti, simptomima i iskustvima, želeći da pomogne drugima koji prolaze kroz isto. Govorila je o:

• prvim znakovima bolesti – umoru, noćnom znojenju, opadanju energije,

• šoku koji donosi suočavanje s dijagnozom,

• ali i o unutrašnjoj snazi koju čovjek otkriva tek kada se nađe pred najvećim izazovima.

Njena borba bila je inspiracija mnogima. Dva puta je uspijevala da pobijedi bolest, ali nažalost, 2017. godine u svojoj 41. godini života izgubila je treću bitku.

4. Njena ostavština

Iako fizički nije prisutna, Donnin glas i duh ostaju živi. Njene pjesme i danas se slušaju, dijele i prenose na nove generacije. Publika je i dalje pronalazi u stihovima koji bude emocije, podsjećajući na njenu snagu i autentičnost.

Ono što je možda još značajnije od muzike jeste poruka koju je ostavila: da i u najtežim trenucima treba sačuvati vedrinu, vjeru i dostojanstvo.

Za mnoge oboljele od teških bolesti, Donna je bila svjetionik nade. Njena hrabrost da javno govori o borbi sa karcinomom, o terapijama i slabostima, otvorila je vrata iskrenog razgovora o temi koja se često skriva.

5. Sjećanje porodice i zajednice

Majčina poruka povodom osme godišnjice smrti otkriva koliko je Azra Kolaković i dalje prisutna u životima najbližih. Ajka Kolaković ne gleda na kćerku samo kao na pjevačicu, već kao na vječnu inspiraciju i životnu snagu.

U njenim riječima stoji neizmjerna tuga, ali i ponos:

• tuga za propuštenim zajedničkim godinama,

• ponos što je njena kćerka bila primjer hrabrosti i ljubavi,

• nada da će kroz pjesme i sjećanja uvijek ostati prisutna.

Priča o Donni Ares pokazuje da umjetnici nikada ne odlaze u potpunosti. Njihov glas, djelo i primjer nastavljaju živjeti u srcima onih koji ih pamte.

Njena majka Ajka u svojim riječima sažela je ono što mnogi osjećaju: ljubav je bila, ljubav jeste i ljubav će ostati.

Donnina ostavština podsjeća nas da:

• umjetnost ima moć da nadživi i najteže životne okolnosti,

• hrabrost i vedrina mogu biti jednako snažna inspiracija kao i muzika,

• i da porodica i publika zajedno čuvaju uspomenu na one koji su nas prerano napustili.

Donna Ares ostaje simbol borbenosti, iskrenosti i topline. Njena priča živi kao podsjetnik da, iako vrijeme prolazi, ljubav i muzika ostaju vječne.