Veliku buru u javnosti podigao je live prijenos Baka Praseta s Jelenom Karleušom, a YouTuber je u novom zapisu rekao da je zadovoljan kako je protekao susret s pop divom te da će nakon toga ispričati što se dogodilo, no prvo je pojasnio stvar vezanu uz Lepu Lukić.
Kunem se, Lepu Lukić i ne poznajem, čuo sam za nju, mislio da je neka cura… baba. Ludo poštovanje bakama napolju, ali ona Karleuša me ima sa tim svojim glasom,…kao novčić, tek kasnije se saznalo….
Karleuša me oduševila, super je za živu svirku, nije fan, jako brzo razmišlja, pametno izbacuje trikove, trola i oduševila je mene, mamu i brata, to je bio sljedeći nivo… najvažnije stvar, rolex nije fejk, ja sam mislila da je rolex fake jer joj je van pameti kako bi joj netko poklonio rolex. pa znaš poštovanje.
Nisam spavao s Lepom Lukić, Rolex je pravi i to je to – objasnio je i prosuo ono što je ispalo kad su se kamere ugasile.
Ja sam gospodin, ali ništa se nije dogodilo nakon livea, što ste mislili da ćemo snimati filmove za odrasle? Ali imao sam veliki problem. Tijekom uživo, ako se sjećate, popio sam lijek za potenciju.
I tijekom uživo, dok sam gledao njezine videe, počelo je djelovati na mene, tjeralo me da trepnem, neka bol dolje, neka nelagoda. Što ako sam se osjećao kad me bičevala, ali nije?
Izgubila sam kontrolu — da nastavim pričati, pa mu je trebalo dosta snage da se suzdrži dok su slikali, ali onda je otišao u kupaonicu i učinio što je trebalo.
Zaključno je otkrio da novac još nije uplaćen, ali da će to učiniti prvom prilikom.
Sve dok ljudi ne shvate suprotno, drže se uvjerenja da je trava zelenija u tuđim dvorištima. Iz tog razloga, znatan broj njih očekuje da će živjeti u zemljama koje su nadaleko poznate kao najrazvijenije zemlje, pod iluzijom da će tamo procvjetati i pronaći ispunjenje. Među najnaprednijim i sustavno strukturiranim nacijama je Danska; Opće je poznato i zapaženo da je dansko stanovništvo među najsretnijim pojedincima na svijetu.
Od tada je jedna gospođa iz Hrvatske otišla u potragu za srećom u Dansku. Početkom 2009. Kristina Volsperger Danilovski s obitelji se doselila iz Zagreba. Znali su da ulaze u sasvim drugu zemlju od Hrvatske. Na preseljenje ju je potaknuo suprugov posao u Kopenhagenu. Budućnost su u Kopenhagenu počeli planirati tijekom njezina porodiljnog dopusta, koji je započeo krajem 2007. godine rođenjem njihova sina.
Kad su se on i supruga, magistrica kemije i još uvijek 40-godišnjakinja, zaposlili u farmaceutskoj industriji u Kopenhagenu, Kristina se odlučila preseliti. “Želio sam živjeti u inozemstvu i istraživati nove mogućnosti i ne žalim zbog te odluke”, kaže Volsperger Danilovski. Prvi kontakt s sasvim drugačijim pogledom na život ostvarila je odlukom da dijete upiše u vrtić.
Nadala se živahnoj, veseloj i srdačnoj atmosferi, zajedno sa zanimljivim učiteljima—nadahnutima nevjerojatnom arhitekturom Kopenhagena. Međutim, djetetov dolazak pokazao se upravo suprotno od onoga što je očekivala: u oronuloj zgradi sa svim zidovima obojanim u sivo, podovima bez boje, igračkama i umjetninama, i odgajateljima koji su pokazali samo minimalnu interakciju s dijete. U Danskoj se vjeruje da bi djecu, budući da su bila vrlo mala, trebalo obučavati da postanu neovisne osobe sposobne za brigu o sebi i samomotivaciju.
