U nedavnoj priči iz Srbije, nečiji život se razorno preokrenuo kada su u određenoj dobi otkrili da su posvojeni. Ovo otkriće izazvalo je ogromnu traumu u njihovoj svijesti, a još je teže to što tu istinu moraju nositi sa sobom do kraja života. Pojedinosti ove priče objavljene su na raznim online platformama proteklog vikenda.
Razvod braka njezinih roditelja može se pripisati izravno njihovim suprotnim vjerskim uvjerenjima. S jedne strane, njezin otac potjecao je iz ugledne obitelji Selmanagić, duboko ukorijenjene u muslimansku zajednicu Srebrenice. S druge strane, njezina majka Jelena pripadala je bratunačkoj katoličkoj obitelji Blažić. Njihove različite vjere stvorile su nepremostiv jaz među njima.
Aleksandrina sudbina od samog je početka bila predodređena društvenim pritiscima koji su njezinu obitelj doveli do teškog izbora da je odmah po rođenju odvoje od majke i povjere Zvečanskoj. Ipak, Aleksandrino nevjerojatno putovanje svjedoči o nepokolebljivoj snazi majčine ljubavi. Nakon što je proživjela nebrojene nedaće, njezina se majka konačno ponovno susrela s njom, ponovno je zagrlivši u naručju. Izvanredne okolnosti koje su oblikovale Aleksandrin život postale su izvor nadahnuća za njezina književna bavljenja. Danas je ona ne samo renomirana profesorica srpskog jezika, već i proslavljena spisateljica, čija se životna priča odvija poput zadivljujućeg scenarija.
Nažalost, obitelji nisu bile voljne da prihvate djecu rođenu u mješovitom odnosu punom ljubavi, a ključno je prepoznati tu stvarnost. Ipak, ponosim se svojim mješovitim naslijeđem. Kao profesor u Gimnaziji Pančevo, uronjena sam u raznoliko i multikulturalno okruženje. Prisutnost različitih vjera i nacionalnosti donosi neizmjerno bogatstvo i sreću.
Obilje živopisne raznolikosti prožima svaki pojedini trenutak. Nažalost, obitelji moje majke i oca imale su značajan utjecaj i strogo su se pridržavale svojih običaja kada je riječ o odabiru supružnika za svoje potomke. Određene kulture nastavljaju ovu praksu čak i danas. Međutim, moji su roditelji zanemarili ta društvena očekivanja, pokazujući potpunu apatiju prema takvim ustaljenim normama – elaborira ona i uključuje:
Porijeklom iz različitih gradova, Srebrenice i Bratunca, moji roditelji su se suočili s protivljenjem obje strane obitelji kada su se okupili. U vrijeme kad je moja majka bila mlada i nezaposlena, obje su obitelji imale priliku ponuditi pomoć, ali nisu to učinile. Zbog toga je moja majka napravila težak izbor da me ostavi u Zvečanskoj i pridruži se ocu i tetki u Beogradu. To je označilo početak našeg putovanja. Na kraju je moja majka dobila posao u vodovodu u Pančevu i iznajmila sobicu. Zatim me je dovela iz Zvečanske i krenuli smo zajedničkim putem. Tijekom tih izazovnih vremena moja je teta odigrala ključnu ulogu u pomaganju da ponovno uspostavimo stabilnost. Čini se da u svakoj teškoj situaciji uvijek postoji suosjećajna osoba koja nam dolazi u pomoć.
Tijekom tih izazovnih vremena, moja je majka prenijela vrijednu lekciju svim samohranim majkama vani. Pokazala je važnost otpornosti, čak i u slučaju nedaća. Neizmjerno sam zahvalan za još jedan aspekt koji sam već više puta spomenuo.
Moja majka nikada nije izgovorila nijednu negativnu riječ o mom ocu ili njegovoj obitelji. Čak i kad sam je pitao zašto se nikada nije ponovno udala, jednostavno je rekla da bi to učinila da je našla boljeg partnera, ali nije bilo tako. Taj me blagoslov štitio od gajenja bilo kakvog zamjeranja tijekom odrastanja, tvrdi i zaključuje.
Osvrćući se na svoje tinejdžerske godine kada sam imao 16 godina, mogu sa sigurnošću tvrditi da sam posjedovao nevjerojatnu količinu zrelosti i odlučnosti. Prije ovog trenutka posvetio sam dosta vremena razmišljanju o tome kako ću se susresti s ocem. Iako mi je majka dala obećanje, nepredviđene okolnosti spriječile su je da to ispuni. Potaknuta svojom tvrdoglavom prirodom, koja može predstavljati poteškoće za roditelje, napravila sam hrabri izbor da uzmem stvari u svoje ruke. Međutim, ta je odluka izazvala buru emocija u majčinoj obitelji, posebice mojoj majci.
Potaknuta strahom, njezina je reakcija proizašla iz bezbrojnih godina i značajnih ulaganja koje je posvetila našim trenutnim okolnostima. No, ne pokoleban njezinim otporom, ostao sam odlučan u svojoj odlučnosti da stignem do Sarajeva, pa makar to značilo ići pješice. Moj pohod započeo je u Pančevu, gdje sam se uspješno probio do Beograda i potražio utočište kod strica. Dok sam s njim dijelio svoje ambicije, razabrao je duboki žar koji je gorio u meni. Osiguravajući moj siguran dolazak u Sarajevo, organizirao je prijevoz, uključujući automobil i vozača, u pratnji svoje tetke. Zahvaljujući njegovim pažljivim pripremama, izbjegnut je apsurd pješačenja do Sarajeva, prisjetila se, dok su joj navirala sjećanja na dirljiv trenutak kada se ponovno susrela s ocem.
Kad sam ušao u njegov ured, otkrio sam ga kako sjedi za velikim konferencijskim stolom. Krenuvši prema njemu, predstavio sam se, a on me, na moje iznenađenje, dočekao neočekivanom primjedbom: “Sanjao sam te.” Tijekom dana odvijao se naš razgovor, ispunjen iščekivanjem stvaranja dublje veze. Kulminacija naše razmjene nije bila ništa drugo nego izvanredna – bila je prepuna intenzivnih emocija, iskrenosti i obećanja budućih susreta i stalne komunikacije. Ostao sam u nadi da će to postati redovita pojava, jer ja sam vječni optimist koji uvijek očekuje najbolje, kao što kaže i tekst pjesme “Čarolija”: “Čvrsto vjerujem, vjerujem u čuda.” Čeznula sam za čudom, ali nažalost taj susret s ocem sa samo šesnaest godina ostao mi je urezan u sjećanje – prisjeća se Aleksandra.
Na kraju je otkrila da joj je rođendan 7. siječnja, a on 25. prosinca. S nepokolebljivom je sigurnošću izjavila da pojedinci koji istinski vjeruju posjeduju duboku sposobnost voljeti, opraštati i održavati nadu. Temeljna bit ove knjige vrti se oko ideje da, bez obzira na našu nacionalnost, ten ili naslijeđena vjerska uvjerenja, trebamo kolektivno prigrliti vjeru, oprost i nadu kao katalizatore za budućnost koja više obećava.
