Do svoje 31. godine Elvira je prošla kroz iskustva koja su njezinu izdržljivost i mehanizme suočavanja stavila na krajnji test nekih od najvećih životnih problema. Nakon tih iskustava stekla je uvid: ne postoji ništa na svijetu što je preteško za podnijeti; nema trenutka iz kojeg ne možete krenuti dalje, ma koliko teško bilo. Njena životna priča je poput scenarija nekog filma, gdje se teške tragedije isprepliću sa zabranjenom ljubavi, a epilog ostavlja bez daha, pun nade, utjehe i snage za nove početke.
Sa 18 godina napustila je Berane i sa svojom najvećom ljubavi Slobodanom otišla u Majdanpek. Njihov početak života bio je provizoran reakcijski, zbog različitih religija, ali to nije spriječilo razvoj njihove veze. Kaže: ‘U početku je svima u obitelji bio krut odnos jer su Elvira i Slobodan bili različite vjere, no nakon svega njihova ljubav nije prestala rasti.’
Imali su dva sjajna sina, ali kada je Elvira dobila treće dijete u utrobi, Slobodan je umro iz vedra neba. Bio je to trenutak koji joj je urezao život, trenutak u kojem je morala postati i majka i otac, sve u pokušaju da sačuva sjećanje na život s njima. Gubitak je bio kolosalan, ali Elvira je dokazala svoju snagu, hrabrost i ljubav prema partneru i djeci koji su se pokazali njezinom snagom.
Njihova priča počela je poput priče o Pepeljugi, gdje se ljubav na prvi pogled dogodila 1994. godine. Elvira je imala samo 18 godina kada se prijavila na izbor za Miss plaže u rodnim Beranama. Nosila je nagradu, a ona joj je zapravo promijenila život jer je tada u Baru, na plaži, upoznala Slobodana. Njegov pogled, zelene oči koje su svjetlucale sjajem smaragda, očarale su je od samog početka. Od tog trenutka bila je sigurna da je to bio suđen susret i da je on “taj”.
U trenu ju je sustigao i zaronivši nožne prste u vodu, začula je noge iza sebe i okrenula se. Bio je tamo, s istim zelenim očima, pitao je kako se zove. Zadovoljna njegovom iskrenošću i odlučnošću, Elvira je saznala da se on zove Slobodan i da je iz Majdanpeka. Započeli su razgovor i on je bio toliko uporan da mu je rekla da moramo ostati u kontaktu. Njegovo inzistiranje joj je zarobilo srce i već tada je znala da je to ljubav za cijeli život.
Ipak, njihova ljubavna priča nikada nije bila tako laka. Zbog svoje konzervativne muslimanske obitelji, Elvira je u početku predstavljala još teži problem. Doista, Slobodan ju je jednog dana pokušao nazvati telefonom. Njen otac Šefko bio je žestoko protiv i nije joj dao da dođe na telefon. Ali Slobodan nije bio od onih koji se lako predaju; ustrajao je u upućivanju poziva i na kraju je, nekoliko dana kasnije, uspio. U to su vrijeme oboje otkrili da žele biti jedno s drugim bez obzira što im stoji na putu.
Tri godine nakon što su uspostavili zajednički život, Elvira i Slobodan postali su ponosni roditelji sina Denisa, kojeg su od milja zvali svojim malim čudom. Bili su sretni. Nedugo zatim rodio mu se i drugi sin Veselin, a obitelj je postala još kompletnija.
I tako je Slobodan izjavio da želi imati još jedno dijete, ali ovoga puta kćerku. Elvira mu je željela ispuniti želju, a osim toga i ona je oduvijek maštala da ima svoju djevojčicu. Rekli su joj da je trudna i to joj je pričinilo toliko radosti iako samo nekoliko dana. Nažalost, netom nakon toga njihovu sreću raspršila je tragedija koja im je zauvijek promijenila živote.
