Vjerujemo da će vam, nakon što pročitate naš današnji prilog, na sam spomen odmah dočarati o čemu se radi. Naime, govorit ćemo o spomenicima koji su više nego posebni, dapače čak i malo šaljivi…
Danas vam donosimo nešto vrlo zanimljivo, nešto što će vas sigurno razgoropaditi, a vjerojatno cijelu regiju ostaviti u nevjerici o raspletu događaja. Svaki dan nam daje priliku da naiđemo na vrlo mnogo vrsta sadržaja na platformama društvenih medija, ali tvrdimo da vjerojatno nikada prije niste vidjeli ovako nešto, stvarno jedinstvene spomenike koji su za ljude koji su već umrli.
Bila je jedna gospođa koja je bila jako zaljubljena u mobitele i došlo je vrijeme kada je umrla, a kasnije je podignut spomenik u njeno ime.
Ali to nije potpuna slika: zamislite mještanina koji je oduvijek volio rakiju i njegovu ženu, kako mu donosi bocu omiljenog pića, a kako i on uzima čašu. Mnogi ljudi smatraju da je nemoguće ne nasmijati se kad naiđu na takve spomenike i čude se koliko daleko ljudi mogu ići.
Jesu li doista spomen-dijelove svojih života morali učiniti spomenikom koji će trajati stoljećima? Rijetko je postignuće za pojedinca postići tako istaknutu poziciju na dva kontinenta u kratkom vremenu. Kako je ostatak svijeta ulazio u novo tisućljeće, prije jedva pet godina, 1998., Internet se tek počeo oblikovati kao pokretačka snaga na globalnoj razini.
Za mladu ženu po imenu Julia Hill, ljeto te godine i godine koje su uslijedile pokazat će se značajnim testom, izazovom ne samo njezine snage nego i njezinih uvjerenja. Sudjelovala je u jednoj od najpoznatijih i najopasnijih ekoloških inicijativa, kampanji za zaštitu sekvoje poznate kao Luna. Kakve su bile okolnosti u vezi s tim sukobom i kako je Julia ostala na drvetu dvije godine, silazeći samo u krajnjem slučaju? Sequoia Luna je nadmašila status običnog stabla.
Stablo monumentalnih razmjera, ovaj kalifornijski div bio je nijemi svjedok mnogih, mnogih godina povijesti. U 1990-ima postao je žarište posljednjeg pokušaja spašavanja šuma, što se poklopilo s početkom intenzivne sječe koja je predstavljala veliku prijetnju drveću oko sela Stafford.
Neizbježno uništenje Lune potaknulo je aktiviste da pokrenu kampanju za spašavanje ovog najneobičnijeg drveća zajedno s nekim njegovim pratiocima iz okolne vegetacije. Postalo je jasno da ljudi ne samo da iscrpljuju prirodne resurse, već i dramatično preuređuju ekosustave.
Kad su zemljoposjednici odlučili raščistiti područje u kojem je Luna živjela, aktivisti su pribjegli taktici koja je provjerena u vremenu; penjali su se na drveće da zaustave drvosječe. Ovaj pristup pokazao je svoju vrijednost. U prosvjedu koji je postavio presedan u Oregonu 1985., aktivnosti sječe drvosječa uspješno su zaustavljene. Tako se počelo pričati.
Aktivisti su kasnije usvojili ovaj pristup, koristeći biocentrizam ne samo za sječu drveća, već i za pravne i društvene prepreke sječi. Julia Butterfly Hill otišla je dalje od pukog agitiranja. Pojavila se ne samo kao aktivistica, već i kao figura koja simbolizira bitku za očuvanje prirode. Akcija zaštite sekvoje sastojala se od pravog testa izdržljivosti, utjecaja na nju i veće ekološko kretanje koje je pratilo njezinu stražnjicu.
Julia se odlučila integrirati s tim stablom kako bi zaštitila Lunu i posvetila dio svog postojanja njegovoj zaštiti. Iako je bila neizmjerno zahtjevna, bila je spremna ugroziti ne samo svoju sigurnost nego i dobrobit u potrazi za očuvanjem prirodnog svijeta.
