Daphne i Alexander Kardinale već su bili sretan zaljubljeni par s jednim djetetom. Njihova se sreća pretvorila u radost kada im je 2019. stigla kći Mej. Ona im je bila ostvarenje sna jer su dugo bezuspješno pokušavali zatrudnjeti. Kad su skoro odustali od toga da ikad imaju vlastito dijete, odlučili su se na izvantjelesnu oplodnju i to im je uspjelo. Rođenje njihove kćeri bilo je pravo čudo. Ali ubrzo su primijetili nešto čudno.
Kada su joj doneli bebu, Aleksandar je izgovorio neizgovorenu misao koju su delili svi prisutni u toj prostoriji. Rekao je: “Ovo nije naše dijete.” Daphne ga je odmah pokušala uvjeriti da je njihova kći doista njihova, budući da je vjerovala da ima dovoljno sličnosti s njezinim obiteljskim osobinama da to dokaže. Ona misli da ako ga uspije umiriti, ova misterija ih više neće proganjati.
On, kao plavokosi Talijan smeđih očiju, i ona, crvenokosa aškenaska Židovka, teško bi pomirili svoje razlike s crtama tek rođene kćeri. Unatoč tome što su se trudili ne obraćati puno pozornosti na to, kako je May rasla bilo im je sve teže ignorirati Alexanderove sumnje.
Novorođenče je imalo upečatljive azijske crte koje nisu imale veze s genetskim podacima njezinih navodnih roditelja. Što zapravo nije bilo ono što su očekivali od svog djeteta jer su vjerovali da su slijedili savršeno proveden IVF postupak. Počelo je kružiti pitanje među tetama, stričevima, prijateljima, rođacima: Kako je moguće imati dva potpuno nepovezana roditelja, a roditi dijete koje toliko liči na trećeg? Odgovor na ovo pitanje nije postojao, pa dok su ljudi pokušavali potisnuti te misli, vicevi o nevjeri u vezi s Daphne počeli su brzo i gusto letjeti. Kroz sve to nitko od njih nije bio ozbiljan.
Tada se Aleksandar počeo šaliti i uvjeravati sebe da su to samo praznovjerja, kao da izgovaranje strašnih misli može spriječiti da se one obistine, to ništa nije promijenilo jer su sumnje ostale u njegovoj glavi. Na kraju je Dafne odlučila da netko mora uzeti stvari u svoje ruke i napraviti DNK test. Kada je May imala samo tri mjeseca, stigao je rezultat – postoji 99,9% šanse da May nije njihovo biološko dijete. Šok. Nevjerica.
Njihov svijet se ruši. Ne znaju što da rade. Odu li u kliniku gdje se radi izvantjelesna oplodnja, izgubit će kćer. Oduzet će joj sve što poznaje i voli, a sve zbog pogreške koju ne mogu objasniti. Čini se kao da su ukrali dijete njezinim pravim roditeljima. Rodbini i prijateljima nikada nisu rekli istinu o tome što se dogodilo. Strah od gubitka je nepodnošljiv. Što će biti s njihovim sinom, kako će podnijeti rastanak sa sestrom koju toliko voli?
“Naš svijet se raspada”, Daphne je plakala. “Najveći strah je bio što će se dogoditi ako izgubim May. Što ako, jednog dana, netko pokuca na vrata i netko nam kaže da je vrijeme za prekid?”
Ali pitanje koje je bilo jednako dramatično bilo je: gdje je nestao njihov embrij? Možda je uništeno, možda je premješteno ili je jednostavno dano drugoj ženi. Aleksandar je razmišljao o mogućnosti da njihovo dijete odrasta u tuđoj obitelji. Kakve su bile šanse da će ikada saznati istinu? I što sada? Morali su riješiti ovaj problem i obratili su se odvjetniku.
Nakon istrage, odvjetnik je izjavio da je došlo do zamjene embrija. Ani, ženi koja živi samo deset minuta od njih, svoj je embrij smjestio u Daphninu maternicu. Daleko od stvarnosti da je Ani nedavno postala majka djevojčice po imenu Zoe, s ocem Azijatom, baš kao što je latino istina bila čudnija od fikcije. Annie je otkrila da nije biološka majka svog djeteta na isti način na koji su Daphne i Alexander otkrili istinu.
