Penzioner Smail Kumalić je sakupljao novac s namjerom da ode na hadž, ali je zbog nastalih okolnosti taj novac iskoristio u nešto drugačije te jednako plemenite svrhe.

Penzioner iz Bosne pokazao pravo značenje ljudskosti: novac za hadž pretvorio u spas za bolesne sugrađane

 Kada se vera pretvori u delo

U vremenu kada svet sve više zaboravlja vrednosti poput dobrote, solidarnosti i saosećanja, priča o penzioneru Smailu Kumaliću vraća veru u ljude. Ovaj skromni čovek iz Bosne i Hercegovine postao je simbol prave duhovnosti – ne samo kroz reči, već kroz delo koje nadmašuje sve granice religije i materijalnog bogatstva.

Smail je godinama štedeo novac kako bi ispunio svoj najveći životni san – odlazak na hadž, svetu dužnost koju svaki musliman želi da obavi barem jednom u životu. Međutim, život, sa svim svojim nepredvidivim okolnostima, promenio je njegov plan. Kada se pokazalo da mu putovanje neće biti omogućeno, ovaj čovek se nije predao razočaranju. Naprotiv – odlučio je da svoju veru pretoči u nesebičnost i učini nešto što će zauvek ostati zapisano kao primer istinske humanosti.

 Snaga odluke koja inspiriše

Od hadža do humanosti – put srca, a ne samo vere

Smail Kumalić, penzioner sa skromnim primanjima, donio je odluku koja je dirnula mnoge. Umesto da iznos od 12.824 konvertibilne marke, koji je pažljivo čuvao za svoje hodočašće, ostane neiskorišten, odlučio je da ga donira za lečenje bolesnih sugrađana i sugrađanki.

Njegov gest nije samo čin velikodušnosti, već i duboka poruka o smislu duhovnosti. Dok mnogi teže da ispune lične ciljeve, Smail je shvatio da je najveća svetinja upravo pomaganje drugima. U vremenu kada ljudi često mere vrednost kroz posedovanje, on je izabrao da meri život kroz davanje.

Reakcija organizacije Pomozi.ba

Humanitarna organizacija Pomozi.ba, koja već godinama pomaže bolesnima i socijalno ugroženima širom Bosne i Hercegovine, objavila je vest o ovom izuzetnom gestu. U njihovom saopštenju stoji:

“Ovaj izuzetni čovjek i naš stalni donator još jednom je pokazao kako izgleda istinska ljudskost i saosjećanje. Njegova donacija biće usmjerena ka našem Fondu za liječenje, iz kojeg pomažemo bolesnima širom BiH, posebno onima za koje, zbog raznih okolnosti, nismo u mogućnosti pokrenuti javne apele.”

Ova poruka izazvala je lavinu emocija na društvenim mrežama. Stotine ljudi iz Bosne, regiona i dijaspore izrazili su divljenje i zahvalnost Smailu, nazivajući ga “čovekom velikog srca” i “živim primerom prave vere”.

Kako će donacija biti iskorišćena

Prema navodima iz organizacije, Smailov novac biće raspoređen kroz Fond za lečenje, namenjen osobama kojima je pomoć najpotrebnija, a koje često ne dobiju pažnju javnosti. Konkretno, sredstva će omogućiti:

  • Kupovinu lekova za penzionere koji žive na ivici siromaštva,

  • Finansiranje medicinskih tretmana za teško obolele osobe koje ne mogu da priušte skupu terapiju,

  • Pružanje psihološke i socijalne podrške onima koji se bore s bolešću u tišini,

  • I što je najvažnije – ulivanje nade ljudima koji su izgubili veru u pomoć i dobrotu drugih.

U svetu gde su naslovi puni negativnih vesti, Smailova priča deluje kao svetionik koji podseća da dobrota još uvek postoji i da čak i jedna odluka može promeniti tuđi život.

Ljudskost iznad svega

Skromnost koja govori više od reči

Smail nije želeo publicitet. On nije davao intervjue, niti je želeo da njegovo ime bude u centru pažnje. Međutim, njegov čin je prepoznat jer je proizašao iz iskrene potrebe da pomogne.

Prema rečima volontera iz organizacije Pomozi.ba, Smail je jednostavno došao u njihovu kancelariju, predao kovertu i rekao da želi da njegov novac spasi nečiji život. Njegove reči bile su tihe, ali moćne:

“Ako ja ne mogu na hadž, neka moj novac makar bude od koristi. Možda će meni biti zapisano kao da sam bio, ako pomognem onome kome je to najpotrebnije.”

Te reči duboko su odjeknule među zaposlenima i volonterima, a mnogi su priznali da su zaplakali dok su ga slušali. U tom trenutku, svi su razumeli da vera ne mora uvek da se izražava kroz rituale – ona se najviše pokazuje kroz ljubav prema čoveku.

Primjer koji inspiriše generacije

Smailov gest postao je tema brojnih razgovora u zajednici, ali i šire. Ljudi su počeli da razmišljaju o tome koliko često trošimo energiju i novac na nebitne stvari, dok mnogi pored nas pate u tišini.

Njegov čin inspirisao je i druge donatore – nekoliko dana nakon objave, organizacija Pomozi.ba primila je više anonimnih donacija “u čast Smaila Kumalića”. To je najbolji dokaz da jedna iskrena odluka može pokrenuti lanac dobrote.

Šira poruka: Hadž srca

U islamskoj tradiciji, hadž predstavlja jedno od najuzvišenijih duhovnih putovanja – simbol očišćenja, poniznosti i predanosti Bogu. Ali, suština hadža nije samo fizičko putovanje do Meke, već i unutrašnji put ka sopstvenoj čistoti, praštanju i dobroti.

Smailov čin zapravo pokazuje drugu dimenziju hadža – onu koja se ne meri kilometrima, već delima. On je svoje hodočašće obavio u srcu, jer je izabrao da pomogne drugima, što je, prema mnogim verskim učenjima, jedan od najuzvišenijih oblika ibadeta (bogosluženja).

Na društvenim mrežama pojavio se komentar koji možda najbolje opisuje suštinu ove priče:

“Smail možda nije stigao u Meku, ali je svojim delom stigao pravo do Božjeg zadovoljstva.”

 Dobrota kao najčistija molitva

Priča o Smailu Kumaliću nadilazi granice religije, vere ili nacionalnosti. Ona nas uči da prava vrednost čoveka leži u onome što daje drugima. Njegova odluka da se odrekne lične duhovne želje zarad tuđeg zdravlja i sreće pokazuje da najveći hadž nije na svetim mestima, već u svakom ljudskom srcu koje zna da voli i saoseća.

Danas, zahvaljujući njemu, mnogi bolesni ljudi će primiti lek, mnoge porodice će ponovo verovati u dobrotu, a mnogi će naučiti da ni penzija, ni godine, ni okolnosti nisu prepreka da budemo ljudi.

Smail Kumalić je postao simbol one tihe, ali najdublje duhovnosti – one koja ne traži aplauze, već samo iskren osmeh onih kojima smo pomogli.

Jer, kao što kažu stari mudraci – ruke koje daju uvek su bliže nebu nego one koje mole.

Ads