Da starenje može biti neljubazno i nemilosrdno svjedoči priča Tanje, umirovljenice iz Hrvatske. Čak i ljubav prema potomstvu ponekad može varati, a osjećaji izoliranosti i samoće mogu biti najoštrija kazna od svih. Kako bi ublažila unutarnje nemire, za domaće je medije progovorila o svom trenutnom stanju. Otkrila je da dane u mirovini provodi u samoći, unatoč troje djece i unučadi. Za nju ostaje misterij razlog otuđenja njezine djece i prekida komunikacije.
Tanja, 68-godišnja umirovljenica iz Zagreba, uredništvu “Mojeg vremena” izrazila je frustraciju otuđenošću svoje djece od nje. Unatoč razvodu i izazovima rata, Tanja je zbunjena zašto su je vlastita djeca napustila. Iako je radila kao knjigovotkinja i odgojila troje djece, trenutno nema kontakta ni s jednim od njih.
Tanja je otkrila da je usred rata u Hrvatsku otišla bez pratnje sa svoje troje djece; konkretno, dva sina i jednu kćer. Njen tadašnji suprug ostao je u Bosni i Hercegovini. Njihov je brak za nju bio buran i nepodnošljiv, zbog čega je 1998. pokrenula brakorazvodnu parnicu.
Tijekom života moja djeca i ja smo iskusili različite oblike teškoća. Suočio sam se sa značajnim izazovima u pronalaženju zaposlenja bilo koje vrste, a nakon što smo već prevladali brojne prepreke, uključujući njihov završetak škole i naše naslijeđe kuće, našli smo se kako se rastajemo u miru umjesto da uživamo u plodovima našeg rada kao obitelj. , kako je žena jadikovala.
Nakon vjenčanja, Tanjin stariji sin, inače vrlo vezan uz obitelj, doživio je potpunu transformaciju, kaže Tanja.
Nekoliko godina nakon vjenčanja poslao mi je poruku s jednostavnom uputom “Izbriši moj broj”. Pitao sam ga zašto to traži od mene, ali nisam dobio odgovor. Prioritet mi je uvijek dobrobit moje djece, i ako bi ovaj postupak mom djetetu donio ikakav privid zadovoljstva, ili ako je to bilo potrebno iz nekog drugog razloga, tada bih pristao. Tanja je ispričala ovaj događaj koji je naposljetku doveo do sukoba s njezinim mlađim sinom koji je trenutno u razvodu.
U početku nije želio više biti podstanar. Kao rezultat toga, odlučio je kupiti mali stan. Za sudjelovanje u kupnji tražio je od mene financijsku pomoć. Planirao je posuditi preostali iznos potreban za dovršenje transakcije. Bez oklijevanja sam mu dao sav novac koji sam uštedio za svoju budućnost. Ostalo mi je 100 eura. Iako se čini nevjerojatnim, nikad u životu nisam bio sretniji. Kao vjernik izrazio sam zahvalnost Bogu što mi je omogućio da pomognem svom djetetu. Također sam vjerovao da će se Bog na neki način pobrinuti za mene, iako samo On zna što to podrazumijeva.
S obzirom da imam izbora, najradije bih preminuo praznog želuca. Nakon toga, Tanju je napustilo i mlađe dijete, a potom se i kćerka odlučila distancirati od Tanje.
Muškarac je godinu dana nakon useljenja u svoj stan uputio poziv, no jedan ga je komentar žene isprovocirao da joj zabrani viđanje vlastitih unuka. Situacija je od tada samo eskalirala i ubrzo se umiješala kći. Borila se s činjenicom da su njezina rođena braća odbijala komunicirati s majkom, te im se na kraju pridružila u njihovoj izolaciji. Bilo je jasno da je kćerina odluka jako opterećuje, jer je žena mogla vidjeti bol urezanu na njezinom licu. To je nedvojbeno najteži aspekt situacije, kako je žalila ožalošćena žena.
Živeći samostalno, Tanja se oslanja na skromnu mirovinu. Njezina kći ima njezin broj računa i može pružiti financijsku pomoć na zahtjev.
Tanja je rekla da se nikada ne bi usudila ništa tražiti od njih jer će radije izdržati glad i hladnoću nego tražiti pomoć. Istaknula je kako se svaki dan moli za lakoću i ljepotu njihova života te se nada da će ih Bog uvijek čuvati.
