Džej je najpoznatiji po svojoj interakciji s patrijarhom Pavlom. Upravo je prolazio taksijem pokraj Katedrale i odjednom se na pločniku pojavio patrijarh. Ne gubeći ni sekunde, Jay je zamolio vozača da stane, izašao iz auta i počeo mu ljubiti ruku.
Takvo poštovanje prema pravoslavnom poglavaru bilo je jedan od dokaza njegove otvorenosti i spontanosti koliko i poštovanja prema drugim vjerskim tradicijama. Jay je poštovao praznik Veliki petak koji je naslijedio od bivše supruge Nade, ali nikada nije prihvatio promjenu vjere.
Posvjedočila je to i njegova kći Marija kad je izričito naglasila da mu je otac musliman i da mu vjera nije branila da u crkvi zapali svijeće i pomoli se za svoje najmilije.
Kao musliman, Dj je utjehu i zajedništvo s Bogom potražio u crkvi Svete Petke. Ova mala kapelica na Kalemegdanu jedno je od najpoznatijih mjesta u Beogradu i mnogo je značila Dj-u, koji je ovdje uvijek donosio svoje molitve, kao i svoju počast.
Svećenik je istaknuo kako nije tako rijetko da ljudi dolaze tražiti utjehu i blagoslov čak i ako nisu njegove vjere, rekavši da je svetost iznad svakog vjerskog identiteta.
Osim po vjeri, Džej je bio poznat po svojoj humanosti i mnogim plemenitim gestama koje nikada nisu dospjele na naslovnice. Jedan bi svećenik ispričao primjere kako je Jay u tajnosti kupovao hranu za siromašnu djecu i činio sve što je u njegovoj moći da im olakša patnju. Ovakva djela su otvoreni iskaz kršćanske ljubavi i milosrđa.
O njegovoj privrženosti govore bliski prijatelji – a ovaj put je to bio Acko Nezirović. Posljednji dani s Djeom ističu njegovu ljubav prema životu i ljubav prema ljudima. Zajedno su putovali, zajedno nastupali i Jay je uvijek bio dobronamjeran. Jednom je na proslavi svoje osoblje nagradio nebrojenim ciframa, baš kao na svadbi u Puli, gdje su svi konobari i kuhari dobili novčanice.
Želio je da njegovi prijatelji piju rakiju za njega, poštujući običaj iako se to nije slagalo s njegovim vjerskim pravilima. Dženaza mu je, kažu, trebala biti po islamskim običajima.
Tako je Džej Ramadanovski, na kraju, ostao legenda ulice u Beogradu, čovjek koji je u šaci srca prešao vjerske okvire, a pjesmom, dobrim djelima i nezaboravnim prisustvom u životima onih koji su ga poznavali, utisnuo generacije u pečat.
Dže Ramadanovski, omiljena ličnost i poznati pjevač ostavio je veliki trag ne samo u svijetu glazbe već iu srcima ljudi. Duhovnost koju je imao bila je duboko vezana uz Svetu Petku, sveticu koju je poštovao iako je bio muslimanske vjeroispovijesti.
I pored toga što nije promijenio vjeru, redovno je posjećivao kapelu posvećenu Svetoj Petki na Kalemegdanu, gdje je palio svijeće i molio se. To nije bio samo ritual, to je bio element koji dokazuje da je mogao istovremeno imati različite tradicije i vjerovanja.
Neke od najboljih priča o Đeju su one koje se odnose na susret s patrijarhom Pavlom. Priča da je jednom prilikom sjedio za volanom taksija i vidio patrijarha kako ide trotoarom, te bez razmišljanja zamolio vozača da stane. Izašao je i prišao patrijarhu i ljubazno ga upitao: “Gospodine, mogu li vam poljubiti ruku?” Dakle, ova scena donosi lik Džeja kao spontane osobe u srcu.
