Dok moje noge klecaju, nemoj se sramiti, jer ja sam te naučila hodati.
Često zanemarena, ali ogromna moć roditeljske ljubavi očituje se u neusporedivoj ljubavi koju majka ima prema svom djetetu. Kako krećemo u svijet, a naši roditelji stare, lako je zanemariti bezgraničnu ljubav, strpljenje i brigu koju su nam poklanjali tijekom godina našeg odrastanja. Ne prepoznajemo da su naše sadašnje okolnosti izravna posljedica njihove nepokolebljive podrške. Iskreno pismo majke kćeri služi kao dirljiv podsjetnik na duboku mudrost koja se može steći. Zastanimo i promotrimo neizmjernu ljubav koju su nam roditelji darivali, izražavajući zahvalnost za ljubav kojom su nas obasipali tijekom našeg odrastanja, bez obzira na to jesu li još prisutni u našim životima ili ne.
Draga moja djevojko, kada dođe trenutak i postaneš svjesna moje poodmakle dobi, ponizno te molim za strpljenje i, što je najvažnije, molim te da se potrudiš razumjeti prepreke s kojima se susrećem. Umjesto da se fokusirate na opaske iz prošlosti koje sam možda ponovio, molim vas da pažljivo poslušate moje riječi.
Tijekom tvojih ranih godina, vjerno bih ti recitirao istu priču za laku noć svaku večer, a sada te molim da se prisjetiš tih dragih trenutaka. Ako postoje slučajevi kada oklijevam očistiti se, tražim vaše razumijevanje i suosjećanje, a ne ljutnju ili prijekor. Prisjetite se vremena kada sam vas, kao mlada djevojka, razigrano ganjala, nagovarala vas da sudjelujete u ritualu kupanja. I kada promatrate moju postupnu prilagodbu novoj tehnologiji, ljubazno vas molim da mi date potrebno vrijeme za stjecanje znanja bez prosuđivanja. Razmislite o sreći koju sam vam donio dok sam vam davao bitne vještine kao što su prehrana, odijevanje, frizura i snalaženje u svakodnevnim životnim kušnjama.
Kako vrijeme prolazi, a ja starim, ponizno tražim vaše strpljenje i empatiju. Može doći do točke kada prisjećanje naših razgovora postane izazovno, pa vas molim za razumijevanje jer si ostavljam potreban prostor za prisjećanje. U slučaju da se ta sjećanja pokažu nedostižnima, preklinjem vas da se ne osjećate frustrirano, tjeskobno ili pokroviteljski.
Želim naglasiti da je moja najveća želja biti uz tebe, jer to ima najdublje značenje u mom srcu. Kad moje umorne noge više ne mogu držati korak, preklinjem te da mi pružiš ruku, kao što sam ja učinio kad si napravio svoje prve korake. A kada dođe vaše vrijeme, oduprite se podlijeganju tuzi; umjesto toga, ostanite u mojoj prisutnosti, shvatite moje emocije i prenesite trajnu ljubav koju smo dijelili tijekom života. Trenuci i radost koje smo zajedno doživjeli zauvijek ćemo čuvati i cijeniti. Uz blistav osmijeh i nepokolebljivu ljubav koja me neprestano obavija, jednostavno želim prenijeti ovaj osjećaj – obožavam te, moja voljena kćeri!
