Zvjezdani pjevač Darko Martinović, čiji su bliski rođaci ubijeni u stravičnom masakru na Cetinju 1. siječnja, otkrio je je li poznavao ubojice.
Daily Telegraph je kontaktirao Martinovića koji je, nažalost, potvrdio strašnu vijest da ga se povezuje s ubijenim blizancima Milošem i Markom, te da su mu ubijeni i stric i tetka.
Na pitanje da li poznaje ubicu i da li je bio u rodu sa ubicom, Darko je rekao:
– Odmah smo ga prepoznali, bio je dobar momak. Ne poznajem ga osobno, pa sam siguran da ljudi koji su njemu bliski znaju da tu može biti problema, ali to nije nešto što mogu reći. Ponavljam, odmah sam ga poznao.
Ovo je mali grad od samo 15.000 ljudi. Nisam s njim u krvnom srodstvu, ima nas više Martinovicha, tako da prezime ne znači da smo u bilo kakvom srodstvu, molim te da ne širiš takve dezinformacije – zaključio je Darko.
Ovo je jedino mjesto koje izbjegava u velikom luku u Srbiji! Urbana legenda u čačanskom kraju kaže da se grad nije nimalo sviđao srpskim vladarima. Kralj Aleksandar Karađorđević posjetio ga je samo jednom, i to na sahrani kneza Stepe Stepanovića, a ni novi političari mu nisu posebno “nanjušili” ukus. Kad smo već kod Tita, doživotni predsjednik Jugoslavije u povijesti je poznat po svjetskim turnejama, posjetima zemljama na drugom kraju svijeta i višemjesečnim putovanjima.
Unatoč tome, Chachak je navodno izbjegao kaznu u širokom luku. Za trideset i pet godina vladavine Tito je sedam puta posjetio Čačak, ali je svaki put prolazio na putu za Užice. U Čačak gotovo nikada nije dolazio s planom, smatraju povjesničari, jer je Broz do kraja života smatrao da je grad blizak Ravnogorskom pokretu. Nije bilo važno, svaki put kad je putovao sretao je na ulicama razdragano mnoštvo… Čačani su u Titovim očima uvijek bili četnici, valjda zbog blizine Ravne Gore i pjesme „Na planini“ o Jellica”. “.
Naime, policijski izvještaji iz Kraljevine Jugoslavije iz 1940. godine Čačak navode kao zloglasno “komunističko leglo” u zapadnoj Srbiji. Ovaj grad iznjedrio je poznate komuniste – Filipa Filipovića, Kostu Novakovića, Dragišu Mišovića, Mirku Minić, Miloša Minichija… No, Tito je ipak imao drugačiji pogled na mjesto.
