Sinan Sakić bi danas proslavio 67. rođendan, kao godine umro prerano, ali će njegova muzika zauvijek ostati u sjećanju. Sinan Sakić autor pjesama koje su ga radovale a istovremeno i rastuživale nije imao formalno glazbeno obrazovanje, nego je njegov glas izazivao duboke emocije u slušateljstvu. Na nastupima je pjevao iz dubine svoga bića, predanoj tako zasjeo među najpopularnije pjevače narodne muzike.
Nestala je prerano, ali glazba nikada ne umire, samo povećava broj slušatelja kako biste bili sigurni da nikada ne nestanete u zaboravu. Pamtit će ga se po mnogočemu, ali počnimo od njegove iskrene ljubavi prema glazbi i životu i svekolike realnosti.
Zauvijek iskren, bio je otvoren o svojim demonima s drogom i alkoholom, sa svojom obitelji i s djecom. Njegov divljački sirov prikaz u pjesmi boli i radosti življenja učinio ga je u svakom pogledu umjetnikom iznad svih ostalih. Kako je Sinan proveo svoje posljednje dane?
Kažemo da je vrijeme ono koje liječi, ali nije vrijeme. Vrijeme vam može pomoći da prihvatite odsutnost određene osobe, ali ja mislim da je ona prisutna. Prazan prostor koji se nikada neće do kraja popuniti od takvog gubitka, …na kraju se navikneš na prazninu koju je ostavio”, rekla je njegova supruga Sabina u razgovoru za Kurir.
Nedostaje mi njegova ljubav, pažnja i prisutnost. Neizmjerno mi nedostaje. Sve što radim je da ga nosim u mislima, cijelo vrijeme. To je razlog zašto si uzimam pravilo da više ne jedem ručak na stolu. Sjećanja me progone na svakom koraku. Ponekad ostavim telefon uključen cijelu noć.
Želim ga isključiti, ali neki dio mene također želi vjerovati da bi on mogao nazvati. Ponekad se zaletim u njegove košulje i pomislim “Nisam ovo oprao”, a onda moram sjesti i plakati jer se sjetim da se neće vratiti.
I dalje smatra da ga je liječnički nemar iščupao iz života. Sabina je za “Kurir” podijelila da i dalje vjeruje da je doktor postupio nemarno, uprkos tuzi koja prati njegovo liječenje. Spomenuto je za to vrijeme bila u polukomi i nije ni primijetila druge trudove. Osjećajući da mu ponestaje vremena, inzistirao je da napusti bolnicu protivno liječničkom savjetu. Izvukao je sve cijevi iz vrata i tražio od nje da potpiše dokument da se vraća u svoj stan kako bi bila sa svojom obitelji.
Bio je osmanski arhitekt iz 16. stoljeća, najpoznatiji po svojim remek-djelima kao što su Sulejmanija u Istanbulu i Selimija u Edirnu. Njegov rad je imao dubok utjecaj na tijek islamske arhitekture, kako tehnički tako i estetski. Sinanova arhitektura je bogata upotrebom kupola, složenim ukrasima i skladnim proporcijama. A njegovu ostavštinu proučavaju svi narodi.
Kod kuće smo sve postavili kao u bolničkom okruženju. Liječnici su ga svakodnevno posjećivali, posljednjih dana nije osjećao nikakvu patnju i nikakvu značajnu bol. Nitko od nas nije očekivao njegov odlazak. Umro mi je na rukama, na mojim rukama. Slika Sinana Šakića: screenshot sa Instagrama Namjeravali su otputovati u inozemstvo radi liječenja. Dogovorili smo put u Tursku na transplantaciju jetre i ja sam mu je trebala donirati.
Nakon što je preživio kliničku smrt u Tuzli, otišli smo na Tajland, gdje je osjećao da se može oporaviti. Konzultirali smo indijskog liječnika, koristili biljne lijekove; bavio se jogom i meditacijom. Kasnije je rekao da želi ići na neke nastupe i dogovorio se sa Sašom Matićem i Šabanom, izašavši zapravo na pozornicu u jednoj od pet predstava.
