Mikica i Baneta, dvoje darovitih pojedinaca, potomci su Miloša Bojanića i Dragice, koji se ponose glazbenim talentom svoje djece. Miloš, koji je s njihovom majkom u vezi od 22. godine, priča da se njihova ljubavna priča odvijala samo pet dana prije njihove odluke da se vjenčaju.
U jednom lokalu su se Bosančići okupili na sastanak na kojem sam skupio hrabrosti i prenio želju da mi ona bude supruga. Ova izravna interakcija brzo je rezultirala našim sjedinjavanjem, jer smo samo pet dana nakon toga izmijenili zavjete.
U trenutku kad su im se pogledi isprepleli, osjetio je izuzetnu povezanost. Ideja pada glave u samo pet dana činila se apsurdnom, gotovo nevjerojatnom. Jedva da su proveli cijeli dan u prisutnosti jedno drugoga, a kamoli dijelili krevet. U njihovu je bračnu zajednicu ušla s neokaljanom nevinošću. I mladoliki i žarki, Dragica s 18 i on s 22 godine bili su potpuno zaljubljeni jedno u drugo. Razmišljajući o svom impulzivnom izboru da se tako brzo oženi, nije mogao a da ne razmisli o pravoj biti ljubavi na prvi pogled. Koncept dubokog zaljubljivanja u tako kratkom roku činio se nezamislivim, zbog čega se osjećao glupo. Njihovo zajedničko vrijeme bilo je ograničeno i tek su trebali iskusiti intimnost spavanja jedno uz drugo. Ipak, Dragica ga u tome nikada nije sputavala i vjerno mu je stajala uz bok u svim aspektima života.
Nedovoljno vremena provedenog u istinskom upoznavanju tijekom pet dana primarni je faktor koji je doveo do našeg rastanka. Naš razvod bio je zajednička odluka, a obje su se strane potpuno slagale po svim pitanjima. Podijelili smo imovinu koja se sastojala od dvije kuće i pekare. Ona je preuzela vlasništvo nad dvije kuće i pekarom, a ja sam zadržao kuću na moru i krenuo dalje. Tijekom našeg odnosa uspjeli smo izbjeći bilo kakve sukobe, osiguravajući da su naša djeca zaštićena od bilo kakvih nesuglasica. Međutim, moram priznati da su se komplikacije pojavile kada sam ušla u drugi brak, jer je inherentni aspekt ženske taštine igrao ulogu. Nakon razvoda mog drugog braka ostala sam četiri godine sama.
Tijekom vremena kada sam bio potpuno udubljen u izgradnju svog dvorca i održavanje posla s punim radnim vremenom, zatekao sam se kako žongliram s raznim zadacima. U tom burnom razdoblju imao sam neočekivano zadovoljstvo upoznati Branku, a na moje iznenađenje, s njom sam proveo više vremena nego s Dragicom – točnije ukupno 15 dana. Veza između Branke i mene nije bila puka slučajnost; bila je to božanska intervencija koju je orkestrirao sam Bog. U početku sam za nju saznao preko jednog njezinog poznanika, što je često slučaj kod ovakvih slučajnih susreta. Visoko su govorili o njenoj ljepoti i čestitom karakteru, osobinama koje su me podsjećale na Bosanku. Međutim, u tom trenutku moja je pozornost bila negdje drugdje. Sve je krenulo drastično kada sam doživio nesreću. Tražeći utjehu i smjernicu, krenuo sam na hodočašće u Ostrog, čime je započelo novo poglavlje u mom životu, prenosi Kurir.
Ljubavna priča koju Branko i ja dijelimo zaista je nesvakidašnja.
Tijekom jedne kasne večernje šetnje, u neobično četiri sata ujutro, neočekivano sam naišao na susjedu i iskoristio trenutak da se raspitam za Branku. Iako sam isprva oklijevao započeti razgovor u tako rano doba, vješto sam je uvjerio u suprotno. Spomenuo sam Veričine pohvale na račun Brankinog izvrsnog izgleda i prenio iskrenu želju da je upoznam.
U rasponu od dva tjedna održavali smo kontakt bez da smo istinski ulazili u živote jedno drugoga. Ipak, tijekom tog vremena osjetio sam da se sprema veza, barem iz moje perspektive. Kako se priča razvijala, plijenila je moju pozornost. Donijela sam odluku da odem u Pazovu, njeno mjesto stanovanja i rada. Kad sam je ugledao, nisam se mogao natjerati da ugasim motor automobila. U tom trenutku dočekala me zanosna crnka u bijelim klompama, moja životna partnerica Branka. Proveli smo cijeli dan u razgovoru, a ja nisam mogao odoljeti da joj ne kažem: “O, draga moja, da si barem deset godina mlađa, odmah bih te oženio!” Iste noći sudbina se umiješala kad sam morala na hitnu operaciju slijepog crijeva. Potražio sam utjehu uz more i uputio joj poziv da mi se pridruži u procesu ozdravljenja. Pobrinuo sam se za njezinu ranu, pripremio izvrsnu riblju juhu i uživao u 15 prekrasnih dana uz ocean. Na kraju sam je vratio u Pazovu, a ja sam se vratio u Novi Sad.
Zajedno s radnikom udubio sam se u proces gradnje kuće. Naše večeri provodile su se u neposrednoj blizini, jer smo dijelile jednu postelju u mom skromnom prebivalištu i koristile rezidenciju moga kuma za kupanje. Tijekom jedne takve noći otvoreno sam izrazio svoju želju da ona ostane uz mene i da krenemo na put izgradnje zajedničkog života. Predlažući vremenski okvir od tri do šest mjeseci, naglasio sam važnost utvrđivanja granica i formuliranja konkretnih planova za našu zajedničku budućnost.
Dao sam joj svoje jamstvo da će uvijek pronaći uspjeh uz mene. I tako je krenulo naše putovanje, a tijekom posljednja dva desetljeća i jedne godine nismo se niti jednom posvađali ili vodili razgovor duži od pet minuta. Cijela moja obitelj ju je dočekala raširenih ruku, a prema mojoj djeci iskazivala je neizmjerno poštovanje. Jedini izazov s kojim smo se susreli bila je moja borba da je pomirim s bivšom suprugom, jer je Dragica u početnim fazama naše veze pokazivala agresivne sklonosti, otkrio je Bojanić u razgovoru za Kurir.
