Tragična priča o Amini Dželilović-Dedić: Borba za slobodu
U našoj zemlji, svaka priča o nasilju nosi sa sobom težak teret, a slučaj Amina Dželilović-Dedić iz Bugojna nije izuzetak. Ova tragična priča potvrđuje koliko su složeni i teški porodični odnosi, a posebno kada su u pitanju mlade žene koje se suočavaju s nasiljem unutar svojih novih domova. Optužnica protiv svekra i svekrve, zbog dugogodišnjeg psihičkog i fizičkog nasilja nad Aminom i njenim muževim kćerkama iz prethodnog braka, pokrenula je lavinu pitanja o pravima žena i o važnosti prevencije nasilja u porodici. Ovaj slučaj dodatno ističe potrebu za promjenom društvenih normi i poboljšanjem zakonskog okvira koji štiti žene.
Amina, osamnaestogodišnjakinja koja je u braku s Rifatom Dedićem, izgubila je kontakt sa svojom porodicom nakon udaje. Njena porodica, koja živi u Bugojnu, tvrdi da su već tri mjeseca odsječeni od nje, nakon što su joj svekrva i svekar oduzeli mobilni telefon. Aminina majka, Azra Dželilović, izražava zabrinutost da je njena kćerka trenutno u opasnosti i da je pod stalnim pritiskom svoje muževe porodice. Ova situacija nije jedinstvena; mnoge žene, slične Amininim, suočavaju se s izolacijom i gubitkom identiteta nakon ulaska u brak, što dodatno naglašava potrebu za društvenim podrškom i resursima za žene u takvim situacijama.
Susret sa zetovom porodicom
Prvi susret između Aminine porodice i porodice njenog supruga dogodio se ubrzo nakon vjenčanja. Azra se s nostalgijom sjeća trenutka kada su pokušali upoznati svoju kćerku s novom porodicom. “Bila je to brzinska ceremonija. Nismo znali ko su, nismo imali priliku da stvarno upoznamo Aminu u novom domu. Ona je bila u drugoj sobi, nije imala hrabrosti da dođe van,” prisjeća se Azra. Osjećajući se nesigurno, Azra je bila zabrinuta da li će njena kćerka biti prihvaćena i da li će se moći izboriti za svoje mjesto u novoj sredini. Iako su podržavali Amininu odluku o braku, osjećaj nesigurnosti i straha počeo je rasti čim su izgubili kontakt s njom. Ovo je još jedan primjer kako društvene norme i očekivanja prema ženama mogu stvoriti pritisak koji dovodi do emocionalnog stresa.
Psihičko nasilje i prevara
Amina je pokušala da se uklopi u novu porodicu, ali ubrzo je počela izražavati sumnju i tugu zbog svog izbora. “Nije mi dobro. Osjećam se prevarenom,” mudro je izjavila svojoj prijateljici, dok je iznosila detalje o svakodnevnim zaduženjima koja je morala obavljati. Čak i odjeću koju su joj donijeli roditelji prisiljena je baciti pred očima svekrve i svekra. Očigledni pritisak i neprekidni zahtjevi napravili su joj veliku štetu na mentalnom zdravlju. Ovo psihičko nasilje često ostavlja trajne posljedice, a žene se suočavaju sa osjećajem krivice, sramote i bespomoćnosti, što može rezultirati ozbiljnim poremećajima u mentalnom zdravlju kao što su depresija ili anksioznost.
Oduzimanje slobode
Amina je postala žrtva izolacije – kako se čini, njena svekrva i svekar su je odvojili od porodice, brata i prijatelja. “Rekla mi je da ne smije uzeti mobilni telefon u ruke jer je stalno pod nadzorom. Mlada je, neiskusna i izgubljena,” naglašava Azra. S obzirom na to da je Amina imala samo nekoliko susreta sa svojim suprugom prije braka, suočila se s novom stvarnošću koja je bila daleko od očekivanja. Ova situacija je dodatno otežana činjenicom da je mlada žena stavljena u poziciju da se mora boriti za svaku sitnicu, od osnovnih prava do emocionalne podrške. Mnogi mladi brakovi, kao što je Aminin, ne pružaju dovoljno prilike za izgradnju međusobnog povjerenja, što dovodi do osjećaja totalne izolacije.
Fizičko i psihičko nasilje
U međuvremenu, priče o zloupotrebama od strane Rifata i njegovih roditelja počele su se otkrivati. Amina je podnijela prijavu protiv svoje muževe porodice, ukazujući na sumnju da je fizički i psihički maltretirana. Azra Dželilović nije mogla da ostane pasivna i odlučila je obratiti se policiji, ali su joj vrata zatvorena. Dokazi o nasilju bili su prisutni, ali je nedostatak direktnog kontakta sa Aminom otežao situaciju. Ova prepreka u sistemu često se javlja u slučajevima porodičnog nasilja, gdje je žrtva prepuštena sama sebi. Na taj način se dodatno umanjuje ozbiljnost situacije, a žrtve ostaju bez potrebne zaštite i podrške.
Prava žena i društvena podrška
U ovom trenutku, postavlja se važno pitanje: šta društvo može učiniti da pomogne ženama poput Amina? Slučaj Dželilović-Dedić može poslužiti kao alarm za sve nas. Potrebno je jačati svijest o nasilju u porodici i pružiti pomoć onima koji su u nevolji. Azra se obratila službi za socijalni rad, ali je naišla na prepreku jer Amina, kao punoljetna osoba, nije mogla donijeti odluku o svom oslobođenju bez pristanka. Ova situacija otkriva rupe u sistemu zaštite žena, gdje se nasilje često ne prepoznaje i ne tretira s potrebnom ozbiljnošću. Društvo mora aktivno raditi na edukaciji i jačanju mehanizama koji će omogućiti ženama da se osjećaju sigurno i zaštićeno.
Pokušaj bijega i budućnost
Amina je navodno pokušala pobjeći iz kuće, ali je uhvaćena od strane muževe porodice. Azra je izrazila frustraciju zbog neefikasnosti policije, koja nije poduzela adekvatne mjere kako bi zaštitila njenu kćerku. “Niko od komšija je nije ni vidio otkako se udala. Kako to može biti normalno?” upitala se Azra, dok je pokušavala pronaći načine da dođe do informacije o stanju svoje kćerke. Pokušaji bijega često se završavaju tragično, a žrtve nasilja ostaju zatočene u ciklusu straha i nesigurnosti. Ova situacija naglašava koliko je važno da se društvo, institucije i zajednice udruže kako bi obezbijedili zaštitu i podršku onima koji su u opasnosti.
Ova tragična priča o Amini Dželilović-Dedić služi kao podsjetnik na sve izazove s kojima se suočavaju žene u našem društvu. Potrebno je zajednički raditi na stvaranju sigurnijeg okruženja za sve, kako bi se spriječilo nasilje i pružila podrška onima kojima je potrebna. Prava žena i zaštita od nasilja ne smiju biti samo slogan – to mora postati stvarnost. S obzirom na sve veći broj slučajeva nasilja nad ženama, važno je da se svaka priča čuje, a svaka žrtva dobije podršku koju zaslužuje.
