– U nastavku današnjeg teksta govorimo o estradnim ličnostima koje su pronašle mir u vjeri, prije tri godine to je učinio pop pjevač Milan Stanković, a danas govorimo o osobama iz srbijanskog nogometaša Danijela Ljuboje koji je doživio svoj trenutak slave. početkom 2000-ih. Priča o njemu je sljedeća.
Prije gotovo dvadeset godina Danije Ljuboja ponosno je predstavljao našu zemlju kao nogometaš na Svjetskom prvenstvu 2006. u Njemačkoj.
Nakon uspješne i uspješne karijere Danijel Ljuboja (45) iskustvo je stjecao igrajući u Francuskoj i Njemačkoj. Odnedavno je izabrao život povučeno, boraveći na putu Soho-Pariz-Beograd.
U uskršnjem intervjuu za Kurir, on govori o svom putu otkrivanja pravoslavlja i dubokom utjecaju koji je vjera u Krista imala na njegov život. Daniel prepričava srpsko iskustvo života u Francuskoj, govori o reprezentaciji i istražuje potencijal Srbije na nadolazećem Europskom prvenstvu u Njemačkoj. Uz to, dva puta se osvrnuo na poraz od Zvezde.
Što je Danijela Ljuboja trenutno po zanimanju? Koje je vaše trenutno zanimanje?
Daniel Lyuboa u uskršnjem izdanju Kurira pokreće razgovor o svom nastavku bavljenja nogometom. Sada trenira nogometaše kroz proces selekcije klubova. Lyuboina predanost odnosi se i na vlastitu djecu, budući da mu sin trenira nogomet, a kći igra tenis. Pokazivao je veliki entuzijazam za njihove aktivnosti.
Jeste li zadovoljni svojom karijerom (koja je bez sumnje uspješna)?
Kad razmišljam o brojnim vještim nogometašima kojima sam svjedočio, frustrirajuće je priznati one koji nisu postigli profesionalni uspjeh. Bilo je nekoliko izvanrednih pojedinaca koji, nažalost, nikada nisu uspjeli dospjeti dalje od treće lige. Možda mogu više ili manje pridonijeti poboljšanju njihovih sposobnosti. Međutim, u njihovom trudu mora se pronaći zadovoljstvo.
Prema znanstvenoj studiji na 100 darovite djece samo jedno ili možda dvoje postaju elitni nogometaši, što vi mislite?
Kako bi bio uspješan kao izvanredan sportaš, mora se uskladiti mnogo faktora. Jednostavno posjedovanje talenta bez ulaganja potrebnog truda neće dovesti do pobjede. S druge strane, uz naporan rad, čak i ljudi koji nemaju talenta mogu briljirati. Napominjemo da su mnogi sportaši i nogometaši svojim zalaganjem i marljivim radom postigli velike stvari. Osim toga, ključno je imati inteligenciju i oštroumnost za snalaženje u svijetu sporta i uspjeh.
Možete li opisati svoje iskustvo u Francuskoj? Koji su faktori utjecali na Vaš izbor da se nastanite u Parizu?
Budući da sam već dugo u Francuskoj, navikao sam. Putujem ovom zemljom od svoje 13. godine i sada se osjećam kao drugi dom. Ipak, postoji jedna vrlo važna stvar koju moram da iskažem – svoju ljubav prema Srbiji. Privlačnost Beograda i zemlje u cjelini je neosporna. Moja obitelj živi ovdje i to je doista ugodno mjesto za biti okružen voljenima. Iako moja obitelj i ja živimo u Francuskoj, gdje je i moj brat podigao svoju obitelj, naši korijeni ostaju čvrsto ukorijenjeni u Srbiji. Većina naših rođaka je ovdje i iako Francuska nudi mnogo prijateljstva, postoji poseban osjećaj koji Srbiju čini posebnom. Prisustvo Gospodnje se oseća svuda, au Srbiji se uteha može naći u posetama manastirima i brizi za najmilije. Riječi ne mogu obuhvatiti bit ovog iskustva.
S obzirom da vrlo tečno govorite francuski, zanima me da li razmišljate i komunicirate prvenstveno na francuskom ili srpskom jeziku.
Ponekad razmišljam na francuskom, pogotovo kad komuniciram s Francuzima. Ipak, odlučna sam u namjeri da se vratim svom materinskom jeziku jer on pripada nama. Planiram da naučim svoju decu da se međusobno sporazumevaju na srpskom umesto na francuskom. Važno je ne izgubiti ovo iz vida.
Koliko je Francuska utjecala na vas kao nogometaša?
U početku, putovanje nije bilo glatko. Kad sam stigao u Sosu s 13 godina, našao sam se okružen 15-godišnjim dječacima, prvom generacijom koja je bila obučena. Naravno, biti puno mlađi nosi svoje izazove. Međutim, tijekom procesa intervjua pokazao sam svoje vještine i odmah mi je ponuđena pozicija. Ne samo da sam bio najmlađi natjecatelj, nego sam imao i dodatnu prepreku nepoznavanja jezika. Prilagodba na ovu novu sredinu pokazala se prilično teškom. Ali uz podršku Gospodina i svog oca, izdržao sam i na kraju stigao do prve momčadi. Ovo postignuće nije bilo loše. Jedna je stvar pridružiti se Sosi kao veteran u nižim ligama, a druga je stvar probiti barijeru i igrati za vrhunsku momčad. Ipak, uspio sam, iako nikad nije bilo lako.
Kakva su vaša sjećanja na vrijeme rada u Francuskoj?
Kao 19-godišnjak imao sam priliku pokazati svoje vještine igrajući za Sosu. Tijekom mog boravka u momčadi uspio sam zabiti četiri ili pet puta. Nažalost, Soso je iste sezone ispao u drugu ligu. Kao strastven i ambiciozan nogometaš, želim igrati na najvišoj razini. Unatoč neuspjehu, odlučio sam ostati s momčadi i nastavio s dobrim igrama u drugoj ligi, postigavši impresivnih 17 ili 18 golova i postavši jedan od najboljih strijelaca lige. Na kraju sam se preselio u Strasbourg gdje sam doživio tri godine uspona i padova. Nakon toga sam napravio sljedeći korak u svojoj karijeri pridruživši se PSG-u.
Igrao sam za Stuttgart i Wolfsburg u Njemačkoj i često su me pitali o razlici između Ligue 1 i Bundeslige.
Tijekom svog vremena u Francuskoj primijetio sam jaku suprotnost s prilikama koje se daju mladim igračima u usporedbi s Njemačkom. U Njemačkoj sam se često susreo s braničima u 30-ima, što je olakšalo postizanje dobrih rezultata u Bundesligi. U usporedbi s Francuskom, nogometna kultura u Njemačkoj je otvorenija i šira. No, vrijedi napomenuti da francuski nogomet ima visoke fizičke zahtjeve, a to je iskusio i sam Messi. Iznenadila ga je brzina igre. Francuska je poznata kao centar transfera igrača, s velikim brojem afričkih igrača koji posjeduju vrhunsku fizičku spremnost.
Što Vama osobno predstavlja Uskrs, najvažniji kršćanski blagdan?
Dok sam odrastao, moja se obitelj uvijek trudila proslaviti Uskrs. Međutim, kada netko u obitelji odluči postiti, način na koji slavimo se mijenja. Postao je to postupni proces pripreme koji je vodio do tog posebnog dana. Post nam omogućuje da proširimo svoje horizonte i ostanemo usredotočeni, pa kad Uskrs napokon dođe… to je kao da nogometaš trenira i priprema se za veliku utakmicu. Barem ja to tako vidim. Ako netko ne posti za vrijeme Uskrsa, to postaje samo još jedan normalan dan. Gubi se smisao i prava bit ovog značajnog blagdana. Pravo značenje Uskrsa istinski se osjeća kroz čin posta.
