Glazbenom scenom 80-ih dominirali su nezaboravni prvaci ljestvica, posebno oni koji su potekli iz poznate sarajevske pop rock škole. Među pionirima ovog utjecajnog pokreta bila je Crvena jabuka. Međutim, njihov put do uspjeha bio je daleko od bajke, jer se dogodila tragedija kada je njihov originalni glavni vokal, koji je posudio glas na njihovom albumu prvijencu, tragično izgubio život netom prije dolaska u Mostar.
Prije više od četiri desetljeća, renomirani bend Crvena jabuka pojavio se na glazbenoj sceni, učvrstivši svoju reputaciju cijenjene i dojmljive grupe s repertoarom trajnih hitova. Njihovu glazbu uvijek je poticala nefiltrirana strast, koja im je služila kao svjetionik. Umjesto da se prilagode prevladavajućim hirovima, njihov glavni cilj dosljedno je bio stvoriti duboku vezu s dušama svoje publike. Usred vremena kada su njihove melodije opčinile cijelu regiju, dogodila se srceparajuća nesreća, ostavivši neizbrisiv trag od kojeg se nikada nisu u potpunosti izliječili.
Grupa “Crvena jabuka” je 18. rujna 1986. godine doživjela tešku prometnu nesreću u Jablanici na putu za koncert u Mostar. Krenuvši iz Sarajeva u poslijepodnevnim satima, članovi benda su putovali u tri automobila i malim kamionom koji su prevozili njihove instrumente. Uz solistu Dražena Ričlu i vozača Zlatka Arslanagića fiću je pratio bas gitarist Aljoša Buha. Ubrzo iza njih u Golfu su bili Dražen Žerić i Darko Jelčić.
U žurbi da stignu na koncert, organizator turneje iz Zenice, zajedno sa Žerićem i Jelčićem, koji su predstavljali “Atlas”, odmah nakon Jablanice na putu za Mostar naišli su na pozamašnu gužvu koja je okružila Fićino izmrcvareno vozilo. Iako u stisci s vremenom, nisu mogli ignorirati pobunu i nastavili su s putovanjem.
Nažalost, njihovi suputnici bili su slučajno na Fidžiju u tom razdoblju. Automobil je iznenada naglo skrenuo, skrenuo ulijevo i sudario se s kamionom vršanskih registracija pri čemu je došlo do snažnog sudara.
Draženovo držanje okruživalo je nešto neobično, ostavljajući dojam da je imao neko predznanje o nadolazećim događajima. Dok smo vodili divan razgovor, moja je šogorica otkrila svoju trajnu opčinjenost umijećem hiromantije i svoj izvanredan napredak na tom polju. Dražen, koji je imao duboku naklonost prema mom bratu, uputio je ozbiljan pogled prema njoj i raspitivao se o njegovom predviđenom životnom vijeku. U retrospektivi, kao da se može naslutiti neki predosjećaj kada se dogode slični događaji. Kao da postoji neko intuitivno iščekivanje, znaš… podijelila je i nastavila.
Nesretnog četvrtka kada je Dražen bio na putu za Mostar, ugledao ga je moj susjed i kasnije mi ispričao događaj. U skladu s tradicijom, sva su se djeca okupila vani i vukla za njim dok je silazio niz stepenice na ulicu. Zastajući na trenutak, nježno je pomilovao kosu svakog djeteta i svakome izrekao nježnu primjedbu. Činilo se kao da su dobili vječni oprost.
Nadalje, način prijevoza koji su odabrali za put do Mostara nije odgovarao njenim preferencijama.
Kad god bi moja kći išla na put, ja bih, kao i svaka zabrinuta majka, uvijek osjećala nelagodu. No, Dražen, kao pedantan kakav je bio, uvijek bi se pobrinuo da joj organizira prijevoz, čak i od naše kuće. Imao je određeni standard i ako nešto nije ispunilo njegova očekivanja, jednostavno to nije prihvaćao. Neposredno prije njihovog zlosretnog putovanja, nisam mogao odoljeti da ga ne pitam za auto koji će voziti. U pokušaju da me razuvjeri, smireno mi je odgovorio: “Zlajin Fića možda nije savršen, ali nema razloga za brigu.” Uvjeravao me da neće voziti Zlajin Fiću, nego Žerina Golfa. Bio je to novi auto, a Žera je bio vješt vozač. No, još uvijek ne mogu shvatiti kako je Dražen završio u zlajinskom Fići, pogotovo s obzirom na njegovu visinu.
Na Draženovom ispraćaju okupilo se poprilično okupljanje pojedinaca, a on to nije znao.
Bez mog znanja, nevjerojatna brojka od 10.000 pojedinaca iz Sarajeva stigla je na Draženov sprovod. Tek sam kasnije otkrio da su bezbrojne sate posvetili boravku na groblju. Cijelu noć oko Draženova groba okupljalo se mnoštvo mladih, a njihove suzne riječi odavale su duboku tugu. Ovaj neodoljiv izljev emocija služi kao neporeciv dokaz duboke ljubavi i divljenja koje su svi gajili prema njemu. Njegov dolazak mogu usporediti samo s dolaskom proljeća, dok sam njegov odlazak osjetio kao dolazak jeseni. Unatoč tome što je kratko boravio među nama, u tim je godinama postigao mnogo više nego što bi se većina mogla nadati da će postići u životu. Njegovo postojanje imalo je ogroman značaj”, zaključila je.
Draženov nadgrobni spomenik ima rezani oblik jabuke na čijoj površini je ugraviran stih jedne od njegovih pjesama.
Kako se bliži kraj kolovoza, opraštam se od prolazne radosti koja je dotakla moje postojanje, potpuno svjestan neodoljive ljepote kojoj je suđeno da bude prolazna.
