U ljeto 1952. godine Paul Alexander obolio je od virusne bolesti koja je rezultirala paralizom. Hitno prevezen u medicinsku ustanovu, došao je k svijesti samo da bi se do kraja života našao zatvoren u metalnom cilindru. Nakon sedam desetljeća njegov je život konačno ugašen.
U dobi od 78 godina, preminuo je čovjek koji se prije sedam desetljeća borio s dječjom paralizom i nakon toga bio vezan za željezna pluća, stroj koji održava život.
U dobi od šest godina, Paul Alexander, kojeg se obično naziva “Polio Paul”, zarazio se virusnom bolešću tijekom ljeta 1952. Kao rezultat toga, doživio je paralizu od vrata prema dolje. Odmah prevezen u medicinsku ustanovu u Teksasu, osvijestio se unutar metalnog cilindra, koji je postao njegovo stalno prebivalište.
Prema izvješću Sky Newsa, Paul Alexander, poznat i kao “Čovjek u željeznim plućima”, nažalost je preminuo jučer. Unatoč tome što je u djetinjstvu obolio od dječje paralize, Paul je prkosio izgledima i proveo više od 70 godina zatvoren u željeznim plućima. Zanimljivo, uspio je nastaviti visoko obrazovanje, postavši odvjetnik i pisac. Njegova inspirativna priča odjeknula je među ljudima širom svijeta, ostavivši trajan utjecaj. Christopher Ulmer, organizator stranice GoFundMe, izrazio je svoje divljenje prema Paulu, opisujući ga kao izvanrednog uzora koji će se uvijek pamtiti.
Godine 2022. Ulmer je imao priliku upoznati Alexandera i obaviti intervju.
Izražavajući svoju zahvalnost, Filip, Aleksandrov brat, prenio je zahvalnost svima koji su pridonijeli prikupljanju sredstava. Njihove velikodušne donacije omogućile su Alexanderu egzistenciju bez stresa tijekom njegovih posljednjih godina, a također će pokriti troškove njegovog pogreba tijekom ovog izazovnog razdoblja. Philip smatra da je doista izvanredno čitati mnoštvo komentara i svjedočiti nadahnjujućem utjecaju koji je Paul imao na toliko pojedinaca. Izražava svoju zahvalnost od srca na ogromnoj podršci.
Koristeći VR tehnologiju, Alexander je postigao nevjerojatan podvig oslobodivši se ograničenja svojih željeznih pluća. Kroz samouke tehnike disanja, stekao je sposobnost da izađe izvan svog aparata za održavanje života. Kako bi komunicirao s drugima, domišljato je upotrijebio plastični štap opremljen olovkom, koja mu je omogućila da tapka po tipkovnici.
Prema izvješćima, njegovo se zdravlje pogoršalo tijekom proteklih nekoliko godina, što je rezultiralo kroničnom respiratornom infekcijom i osjećao je bolove u nogama kad god bi se kretao.
