Današnji dan ostat će zapamćen kao jedan od najemotivnijih u novijoj istoriji Katoličke crkve – Papa Franjo, duhovni vođa miliona vjernika širom sveta, preminuo je u 88. godini života. Vest o njegovoj smrti potresla je ne samo vernike i klirike već i brojne predstavnike političkog, kulturnog i društvenog života širom planete. Službenu objavu uputio je kardinal Kevin Farrell, izražavajući duboku tugu i zahvalnost za život čoveka koji je više od decenije oblikovao put Crkve na jedan autentičan i humani način.
Kroz njegov pontifikat, Papa Franjo je ostao simbol jednostavnosti, hrabrosti i univerzalne ljubavi, što ga je učinilo jednim od najvoljenijih papa u savremenoj eri. Iako su se poslednjih meseci pojavljivale vesti o njegovom narušenom zdravlju, vest o njegovoj smrti i dalje je došla kao šok.
Objava smrti i reakcija Vatikana
Kardinal Kevin Farrell, bliski saradnik i prefekt Dikasterija za laikate, porodicu i život, prvi je javno potvrdio smrt Pape Franje. U njegovom dirljivom obraćanju rečeno je:
“Draga braćo i sestre, s dubokom tugom moram objaviti smrt našeg Svetog Oca Franje. Jutros u 7:35 sati, rimski biskup Franjo vratio se u Očev dom.“
U nastavku poruke, Farrell je istakao da je čitav život Pape Franje bio prožet služenjem Bogu i neprestanim zalaganjem za vrednosti jevanđelja. Posebno je naglašena njegova osetljivost prema siromašnima, marginalizovanim grupama i onima koji su ostali na društvenim marginama – nešto što je bilo u samom srcu njegovog pontifikata.
Farrell je zaključio da dušu Pape Franje s poverenjem predaje milosrđu Boga Trojedinoga, što je dodatno naglasilo duhovnu simboliku ovog tužnog trenutka.
Zdravstveno stanje i javni nastupi pred smrt
Iako je papa u poslednjim mesecima bio hospitalizovan zbog ozbiljnih problema sa plućima, iz Vatikana su ranije dolazile ohrabrujuće vesti o njegovom oporavku. Čak je zabeleženo nekoliko njegovih pojavljivanja u javnosti, što je ulivalo nadu da će uspeti da prebrodi zdravstvenu krizu.
Među poslednjim događajima pre smrti, Papa se sastao sa potpredsednikom Sjedinjenih Američkih Država, JD Vanceom. Ovaj sastanak izazvao je veliko interesovanje medija, naročito jer se odvijao tokom Uskršnjeg vikenda, u momentima duhovne introspekcije i nade. Vance je sa porodicom boravio u Rimu i prisustvovao je bogosluženju Velikog petka u bazilici Svetog Petra, nakon sastanka sa italijanskom premijerkom Giorgiom Meloni, kako je preneo Associated Press.
Ova aktivnost Pape samo dan pre njegove smrti dodatno potvrđuje njegovu posvećenost dužnosti i dijalogu, čak i u trenucima lične fizičke slabosti.
Crkvena karijera i duhovna ostavština
Pre nego što je postao poglavar Rimokatoličke crkve, Papa Franjo, rođen kao Jorge Mario Bergoglio, imao je plodonosnu karijeru u Crkvi koja ga je oblikovala kao duhovnog lidera i mislioca. Njegov rad je bio duboko ukorenjen u latinoameričkom kontekstu, ali sa univerzalnom porukom koja je prevazilazila granice i jezike.
Ključni momenti njegove crkvene službe uključuju:
-
Od 2005. do 2011. bio je predsednik Argentinske biskupske konferencije, što mu je omogućilo da dodatno oblikuje pravac katoličkog delovanja u Latinskoj Americi.
-
Papa Ivan Pavao II ga je imenovao za kardinala na konzistoriju održanom 21. februara 2001. godine.
-
Njegova matična crkva bila je posvećena svetom Robertu Bellarminu, jednom od ključnih teologa i svetaca crkvene istorije.
U okviru svojih dužnosti, Franjo je bio deo više važnih tela unutar Vatikana, uključujući:
-
Komisiju za Latinsku Ameriku
-
Vijeće za obitelj
-
Kongregaciju za bogoštovlje i disciplinu sakramenata
-
Kongregaciju za ustanove posvećenog života
Ova angažovanja su oblikovala njegovu pastoralnu i teološku viziju, ali i njegovu autentičnu posvećenost reformama i otvaranju Crkve prema savremenim izazovima.
Pisani trag – knjige i razmišljanja
Papa Franjo nije bio samo lider u tradicionalnom smislu, već i promišljen pisac i duhovni vodič. Tokom godina objavio je niz knjiga koje odražavaju njegov pogled na svet, veru i život u službi drugima. Među najpoznatijim naslovima koje je ostavio iza sebe izdvajaju se:
-
“Meditationes para religiosos” (Razmatranja za redovnike) – 1982.
-
“Reflexiones sobre la vida apostolica” (Razmišljanja o apostolskom životu) – 1986.
-
“Reflexiones de esperanza” (Razmišljanja o nadi) – 1992.
Ova dela su, pored svoje teološke dubine, ostala poznata i po praktičnom i prizemljenom jeziku, koji se obraćao i običnim vernicima, a ne samo sveštenstvu.
Povezanost s Balkanom – poseta Bosni i Hercegovini
Jedan od događaja koji se naročito pamti u regionu jeste poseta pape Franje Bosni i Hercegovini 2015. godine. Taj dolazak bio je viđen kao simbol pomirenja, podrške i dijaloga, naročito u zemlji koja je prošla kroz teške ratne traume i izazove međunacionalnih odnosa.
Tokom te posete, Papa je poslao poruke zajedništva, nade i opraštanja, što je u mnogim ljudima pobudilo emocije i stvorilo osećaj duhovne utehe. Za mnoge vernike, to je bio trenutak milosti i pomirenja koji se i danas pamti.
Smrt Pape Franje ostavlja neizbrisiv trag u savremenoj istoriji Katoličke crkve i šire. Njegov pontifikat obeležen je hrabrošću, jednostavnošću, posvećenošću najslabijima, kao i iskrenom težnjom da Crkvu učini pristupačnijom i toplijom za sve ljude. Bio je papa koji se nije plašio da postavi neugodna pitanja, da razmišlja o reformama, i da se suoči sa izazovima savremenog doba – u duhu Hristove poruke ljubavi.
Njegova smirenost pred licem smrti, kao i neumorna aktivnost do poslednjeg dana, simbol su vera u život posle života i beskrajne predanosti Božjoj volji.
Nasleđe koje ostavlja za sobom neće se meriti samo enciklikama, govorima i knjigama, već i srcima miliona ljudi koji su u njegovim rečima pronašli nadu, utehu i podsticaj za bolje sutra.
Papa Franjo, čovek koji je bio više od pape – bio je glas savesti, prijatelj naroda, i živa slika Hristove ljubavi u modernom svetu.