Gotovo godinu dana kasnije, 13. ožujka, u Prvom osnovnom sudu u Beogradu održano je pripremno ročište u postupku protiv okrivljenog N. Š., koji se tereti za kazneno djelo nanošenja teških tjelesnih ozljeda, a na kraju i smrti Zorana Nedeljkovića .
Prema riječima obitelji preminulog Nedelkovića, tijekom ročišta je odlučeno da se kao dokaz priloži snimka na kojoj su zabilježeni važni trenuci napada.
Razvikani slučaj “Pravda za Zokija” i dalje izaziva pažnju javnosti, ponajviše zato što je ubojica N.Š., koji je nanio teške tjelesne ozljede i doveo do tragične smrti, još uvijek u bijegu. Dodatno, slučaj je obavijen zavjerom zbog unakrsne vatre i sporova oko nadležnosti između Višeg državnog odvjetništva i Prvog osnovnog državnog odvjetništva.
Nemanja Nedeljković, sin pokojnog Zorana, gostovao je u nedavnoj epizodi jutarnjeg programa “Redakcija” Kuril TV-a. Ispričao je priču o kući koju je njegov otac kupio prije dvije godine u Rakićevoj ulici u Milanu, na Zvezdali. Kada je obnova započela prošle godine, bilo je nekih manjih problema. Prvi incident uključivao je geodeta i odvjetnika koje je moj otac doveo da izmjere dvorište. Međutim, sreli su čovjeka po imenu N.Š., koji je grubo preuzeo vlasništvo nad nekretninom i prijetio da će je kupiti. Naš odvjetnik reagirao je mirno i sugerirao da se N. Š. obrati nadležnim tijelima. Unatoč tom susretu, moj otac je odlučio ignorirati ga i prestati obraćati pažnju na tu stvar, kako je objasnio Nemanja Nikolić u jednom intervjuu.
Tragičnom završetku kumovao je niz događaja kojih se živo sjećao i o kojima je uvijek iznova razmišljao.
U međuvremenu, čim su saznali da je moj otac kupio kuću, odmah su zatražili svoja prava, a da se nisu ni posavjetovali s ocem o dvorištu. Nastavljaju rušiti dijelove svojih ograda i odnositi dijelove koji su s pravom naši. Nažalost, ni moj otac nije načeo tu temu. 25. travnja moj je otac posjetio imanje kako bi procijenio napredak koji su majstori postigli. Na svoje iznenađenje, u dvorištu je sreo roditelje. Prišao im je sasvim normalno, pričajući o vratima i ogradama koje su postavili. Tada je N.Š., kako se vidi na snimku, iz automobila nosio torbe pune namirnica. Videozapis je također zabilježio oko 10 do 15 minuta njihovog razgovora, koji je bio potpuno civiliziran. Suprotno tvrdnji osumnjičenika da je moj otac bio pijan, on je tu tvrdnju kategorički negirao.
Prema njihovom svjedočenju, moj otac je bio jako pijan. Međutim, nakon pregleda video snimke, ustanovio sam da je vrlo stabilan bez znakova ljuljanja. U trenutku kada su prišli ulaznim vratima, N.Š se vratio, otvorio vrata automobila i suočio se sa mojim ocem. Vrijedi napomenuti da se svađa dogodila na pločniku, a ne na njihovom imanju kako su tvrdili. Kako bi se zaštitio, otac je gestikulirao da odgurne N.Š, ali do fizičkog kontakta nije došlo. Umjesto toga, N.Š ga je uhvatio za ruku i uputio mu aperkat, tresnuvši ga na tlo. Tada je primio brutalan udarac nogom koji mu je napukao lubanju i na kraju doveo do smrti.
Mučenje koje je prošao nije prestajalo.
Tijekom očeve hospitalizacije ponašali su se neuobičajeno normalno, kao da okolina na njih nema nikakvog utjecaja. Bezbrižno su jeli u dvorištu i čak su nas provocirali. Mnogo su me puta bezrazložno prijavljivali. Kao rezultat toga, odlučio sam više ne ići u tu kuću. Da bude još gore, nastavili su slaviti svoje vjenčanje samo mjesec dana nakon što im je otac preminuo.
Prema njegovim riječima, budući da je predmet prebačen s nižeg na više tužiteljstvo, strpljivo čeka pravomoćnu presudu suda. Dodatno, tužitelji su djelo prekvalificirali u impulzivno nanošenje teške tjelesne ozljede sa smrtnom posljedicom, za koje je zapriječena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.
