Obitelj živi u dvije sobe pod vrlo izazovnim okolnostima, Ibrahim tvrdi da im je uvijek nastojao pružiti sve što im je potrebno; ali kući još uvijek nedostaje odgovarajući namještaj. Priča o obitelji Muratović duboko dotiče Sjenicu, donoseći snažne emocije i osjećaj suosjećanja lokalnom stanovništvu tog kraja.
Ibrahim Muratović je vrijedan zanatlija i cijenjena osoba. Trenutno će morati sam pružati ogromnu potporu za brigu i odgoj četvero male djece u dobi od osam mjeseci, dvije godine, četiri godine i pet godina, koja su nakon što su ih majka napustila ostala bez majčinske skrbi i bez žena koja mu je bila pomoćnica na putu života.
Unatoč lošem zdravlju Ibrahimove majke, ona je prikazala previše snage i nesebičnosti igrajući veliku ulogu u brizi za svoje unuke. Iako su zaista neprocjenjivi, briga i odgoj djece su na Ibrahimu. Ova osoba je nakon sedam godina braka planirala odletjeti u Njemačku u potrazi za boljim životom za svoje obitelji. Trenutačno odgađa ovaj plan zbog svoje djece, koja imaju trenutnu potrebu za stalnom ljubavlju, pažnjom i osjećajem pripadnosti svaki dan.
Nakon sedam godina braka, otišla je, ostavivši svoju djecu bez određenog odredišta. Ostao sam s djecom, a majka mi je pomogla, iako joj je bilo loše. Budući da sam svestrani obrtnik sa stručnim iskustvom u različitim područjima, trenutno ne mogu raditi zbog zimske sezone, osim toga tu je i bolest moje majke i potražnja za mojom malom djecom pa sam ograničen rukama; Ne mogu raditi. Uvijek sam se bavio svim dostupnim poslovima“, razmišlja Ibrahim.
Časni pojedinci i prijatelji okupili su se u podršci ovom čovjeku, kao čovjeku dostojanstva, poštenog rada i majstora.
Ibrahim kaže: “Našao sam se u vrlo teškoj situaciji i svaka pomoć bi mi bila jako zahvalna. Nisam siguran kako se uzdržavamo. Iako postoji određena potpora od drugih, nemamo prihoda i ne primamo socijalnu pomoć (nešto za što nikad nismo bili kvalificirani zbog mog prethodnog zaposlenja), međutim, trenutno nisam u mogućnosti raditi.
Moram biti prisutan cijelo vrijeme kako bih bio podrška djeci i danju i noću.” Obitelj dijeli dvije sobe u skučenim uvjetima, a prema Ibrahimovim riječima, on se uvijek trudio zadovoljiti njihove osnovne potrebe; očito, kuća također treba odgovarajući namještaj.
Nisam mogao pronaći dovoljno vremena za uređenje soba zbog ovog problema. Uspjela sam stvoriti radni prostor i krenula u borbu za dobrobit obitelji. Svaka pomoć će biti visoko cijenjena, i iako trenutno nemam kapacitet, imam znanje da sve koordiniram. Na terasu sam stavio dvije garniture kauča kako bismo imali gdje odmoriti. Cijeni svoju majku koja svu svoju energiju ulaže u brigu o djeci, iako je bolesna.
Nije jasno je li moj doprinos u borbi ili moja ulaganja nisu bili dovoljni. Važno je da ljudi razumiju moj stav, a iskreno se nadam i onima koji me poznaju i onima koji ne razumiju kako su se stvari odvijale tako kako jesu. Događaji koji su se zbili su nevjerovatni. Svjesni su da nisam odgovoran za ovakav ishod. — Sandžak danas piše.
