Iako je uvriježeno mišljenje da je ljubavni život Vesne Zmijanac otvorena knjiga, ona je iznenadila javnost otkrivši svoju prošlu vezu s prosperitetnim poduzetnikom, detalj koji je do sada ostao neotkriven.
U to vrijeme procvjetala je ljubav između Zmijančeve i Petera Simensa, sina vlasnika Upravne zgrade u koju je ona redovito odlazila na vježbe.
Petar je, što se mene tiče, pokazivao spremnost na sve okolnosti. Tijekom našeg dvogodišnjeg druženja došao je do točke u kojoj tvrtka, društveni statusni simboli, položaj, bogatstvo, pa čak ni cijenjeni Rudolf Siemens nisu imali nikakav značaj. Unatoč izazovima s kojima se susretao zbog naše veze, a to su negodovanje obitelji i potreba za iznajmljivanjem raskošnog stana u centru grada, Petar je pokazao svoju predanost. I tako je započela nova faza mog postojanja, bolje rečeno, novo poglavlje na mom putu koji traje, kako je pjevačica podijelila sa Stori.
Preuzela sam ulogu neke vrste gazdarice, iako neformalne, jer Peter i ja nismo bili službeno vjenčani i moja prisutnost nije bila dobrodošla njegovoj rodbini. Svi su prekinuli komunikaciju s njim. Ipak, zauzela sam položaj gazdarice. Većina “Siemensovih” poslova već je bila predana Peteru, a stari Rudolf je više bio figura, netko tko je imao ceremonijalnu vlast. Prava moć i donošenje odluka bili su u Peterovim rukama. Također je kontrolirao financije, zbog čega su svi vjerovali da je novac moja primarna motivacija da budem s njim. Nisu mogli shvatiti da sam u Peteru pronašao nešto dublje i smislenije – nešto ljudsko i utješno – što je daleko nadmašilo sve financijske razloge.
Tijekom tog razdoblja njihova je veza naposljetku završila zbog neusklađenosti na temama braka i obitelji, kako je oštroumno primijetila.
Peter je bio neumoljiv u svom inzistiranju da se udam za njega i napustim svoje divlje običaje, kako je često govorio. Želio je da prigrlim život koji priliči supruzi uspješnog, utjecajnog i imućnog poslovnog čovjeka. Želio je da imam sve, da posjedujem sposobnost i odvažnost da se bavim raznim pothvatima, ali pod njegovim uvjetima. Međutim, ja sam, naprotiv, čeznuo za tim da svoj identitet i slobodu stavim iznad svega. Žudio sam da budem slobodan u mislima i djelovanju, ili barem djelomično slobodan. Čeznula sam pjevati i živjeti život kakav sam željela, čak i ako je blijedio u usporedbi s iluzijom neovisnosti koju mi je Peter nudio i očekivao od mene.
Ako je ikada došlo do razlaza između njega i mene, toga se nejasno sjećam. Bilo je to ranih devedesetih kad smo se posljednji put vidjeli. U to vrijeme on još nije bio stupio u brak i još je čekao moj povratak. Jasno se sjećam proljeća 1975. godine, kada sam se oprostio od Beča i krenuo na put u Beograd s namjerom da snimim svoj album prvijenac. Prije nego što sam otišao, uvjerio sam ga da će moje odsustvo biti privremeno i da ću se uskoro vratiti. Premotajmo petnaest godina i našli smo se u prestižnom bečkom restoranu. Tada je Petar postavio pitanje koje je imalo veliki značaj: “Jesi li se konačno vratio?” U tom trenutku nisam mogao a da ne osjetim val emocija, uključujući odanost, čežnju, optimizam, opraštanje i iznad svega ljubav. Neki od mojih osjećaja ostali su postojani čak i u mojoj odsutnosti. Nisam siguran da li da se radujem ili žalim zbog ove činjenice. Možda su oba osjećaja opravdana – zaključila je Vesna.
