Silvana Armenulić rođena kao Zilha Bajraktarević 18. maja 1939. godine u Doboju bila je i ostala jedno od najblistavijih imena narodne muzike i sevdalinki bivše Jugoslavije. Njen život, iako tragično prekinut, ostavio je neizbrisiv trag u kulturnoj baštini regiona, ali i u emocijama publike koja je i danas pamti po snažnom glasu i neponovljivoj interpretaciji.
Glas duše – večna priča o Silvani
Postoje umetnici čije pesme ne poznaju zaborav, čiji glasovi odzvanjaju i decenijama nakon što su zauvek utihnuli. Silvana Armenulić je bila upravo takva pojava – ne samo pevačica, već simbol jedne epohe, žena iz naroda čija je životna priča spoj glamura i duboke tuge. Iako je njeno ime postalo sinonim za narodnu muziku bivše Jugoslavije, iza pozornice njenog sjaja krila se bolna biografija ispunjena gubicima, žrtvama i slutnjama.
Njena životna priča počinje skromno, ali ne ostaje neprimećena. Od devojčice koja je pevala na svadbama, do zvezde koja je punila sale i osvajala muzičke top liste, Silvana je prošla trnovit put. Ipak, trag koji je ostavila daleko nadmašuje trajanje njenog života. Trideset sedam godina bilo je dovoljno da postane legenda.
Od siromaštva do zvezda
Koreni iz skromnog doma
Silvana Armenulić rođena je u porodici koja se borila sa nedaćama i siromaštvom. Bila je jedno od trinaestoro dece, što samo po sebi govori o složenosti njenog detinjstva. Porodične tragedije, poput smrti više braće i sestara, ostavile su neizbrisiv trag.
Posebno težak trenutak u porodičnom životu bio je gubitak sina Hajrudina, što je njenog oca Mehmeda, poslastičara, gurnulo u alkoholizam. Ova lična drama dodatno je pogoršala svakodnevicu njihove kuće, ostavljajući Silvani i njenim najbližima malo prostora za bezbrižno detinjstvo.
Ipak, uprkos siromaštvu i porodičnoj boli, Silvana je veoma rano pokazivala sklonost ka muzici. Već sa deset godina, njen talenat je bio vidljiv. Pevala je na lokalnim proslavama, svadbama i veselju, a ljudi su prepoznavali duboku emociju u njenom glasu.
Odlazak u Sarajevo i umetničko ime
U potrazi za boljim prilikama i razvijanjem muzičke karijere, sa šesnaest godina preselila se kod tetke u Sarajevo. Odluka koja će joj promeniti život. Tu je odlučila da nastupi pod pseudonimom – Silvana, po slavnoj italijanskoj glumici Silvani Mangano. Kako je kasnije priznala, to je učinila iz poštovanja prema svojoj porodici, jer nije želela da “sramoti roditelje pevanjem po kafanama”.
Ova promena identiteta nije bila površna. Silvana je kroz novi umetnički identitet stvorila prostor za izražavanje – i kao žena i kao umetnica – u svetu u kojem je to tada bilo daleko teže nego danas.
Uspon ka zvezdama
Silvanina karijera počela je da cveta tokom 1950-ih, ali je pravi uspon doživela u 1960-im i 1970-im godinama. U tom periodu se pozicionirala kao jedna od najvoljenijih pevačica na jugoslovenskoj muzičkoj sceni.
Njena najpoznatija pesma, „Šta će mi život“, ostala je zlatnim slovima upisana u istoriju narodne muzike. Autor muzike bio je Toma Zdravković, dok je stihove, uključujući nezaboravni “Suza je iz oka kanula”, napisala Marina Tucaković. Pesma je prodavana u milionskim tiražima i postala je neizostavan deo svakog muzičkog repertoara tog doba.
Privatni život: između ljubavi i nemira
Silvana je 1961. godine stupila u brak sa poznatim teniserom Radmilom Armenulićem, sa kojim je dobila ćerku Gordanu. Iako su naizgled činili skladan par, njihov brak bio je daleko od idile.
Vezu su obeležile:
-
Česte svađe
-
Sumnje u vernost
-
Nepoverenje
-
Odvojen život
Uprkos tome što su se razdvojili, nikada se nisu zvanično razveli, ostavši formalno u braku sve do njene smrti. Iza glamura Silvaninog života krila se strepnja – koja je sve češće izlazila na površinu. U jednom intervjuu iz 1972. godine, priznala je: “Veliki sam pesimista. Bojim se života, budućnosti, onog što će sutra biti. Strepim da li će ga uopšte biti.“
Susret sa proročicom Vangom
Leta 1976. godine, Silvana je boravila u Bugarskoj na turneji. Bila je u društvu svoje sestre Mirjane, a cilj im je bio da upoznaju tada čuvenu slepu proročicu – Vangu.
Iako je susret s njom bio teško organizovan, ipak su uspele da dođu do nje. Ipak, umesto smiraja i ohrabrenja, Silvana je dobila uznemirujuću poruku. Vanga je izjavila: „Ništa, ništa ne treba da platiš. Ne želim da govorim s tobom. Ne sada. Idi i dođi za tri meseca… Ako možeš dođi.”
To je bio mračan i nejasan nagoveštaj budućih događaja, koji se, nažalost, ubrzo obistinio.
Tragičan kraj i besmrtna legenda
Desetog oktobra 1976. godine, Silvana je tragično izgubila život u saobraćajnoj nesreći kod sela Kolari, dok se vraćala sa koncerta. U automobilu su bila još dva putnika – njena sestra Mirsada Bajraktarević, koja je u tom trenutku bila trudna, i violinista Miodrag Jašarević.
Udarivši u kamion, automobil je smrskan, a svi putnici su nastradali na licu mesta. Silvana je tada imala samo 37 godina.
Vest o njenoj smrti potresla je ceo region. Na hiljade ljudi je došlo da je isprati na večni počinak. Iako je otišla prerano, ostavila je iza sebe neizbrisiv trag.
Život jači od smrti
Silvana Armenulić ostaje u sećanju kao umetnica koja je celim bićem volela muziku i publiku. Njena biografija je spoj tuge, borbe, uspeha i dubokih slutnji. Bila je glas naroda, žena koja nije bežala od istine, pa ni kada je bila bolna.
Njene pesme se i danas pevaju. Mlađe generacije otkrivaju u njenim stihovima nešto autentično, iskreno i potresno. Njena tragična sudbina doprinosi mitskom statusu koji ima u kolektivnom sećanju.
Silvana nije bila samo simbol narodnjačke scene, već i dokaz da surovost života može da rodi najlepšu umetnost. Bila je i ostala žena koja je pevala iz duše, živela intenzivno i otišla prerano, ali zauvek ostala prisutna u srcima miliona.