Priče o muškarcima i ženama koji prolaze kroz izazovne sudbine često su predmet našeg pisanja. Malo bi pojedinaca bilo u stanju izdržati teret koji nose. Među tim pričama bilo je zadivljujućih izvještaja iz Bosne, uključujući intrigantnu priču o muslimanki koja je tražila utjehu u molitvi u svećenikovoj rezidenciji.
Nakon razmišljanja, postaje jasno da u njihovim redovima postoji skupina pravednih pojedinaca koji personificiraju jedinstvo i privrženost. Unutar granica ove izvanredne pripovijesti susrećemo majku koja se cijelim srcem posvetila svom potomstvu, upravljajući teškom egzistencijom s nepokolebljivom odlučnošću, cijelo vrijeme čuvajući svoje emocionalno blagostanje i pokazujući nevjerojatnu snagu u suočavanju s nedaćama.
Pokazujući nepokolebljivu predanost traženju pravde, neustrašivo je poduzela hrabar korak i vlastima prijavila vlastitog sina za sudjelovanje u djelima obiteljskog nasilja. Unatoč suočavanju s njegovim gnjevom, zajednica priznaje ogromnu žrtvu podnesenu kako bi se podržali principi morala i pravde. Podrijetlom iz Tarčina u Bosni, Bahrijin životni put bio je obilježen brojnim izazovima, uključujući i napuštanje supruga tijekom burnih ratnih vremena, jer se odlučio oženiti drugom ženom.
U navedenom razdoblju najstarije je dijete navršilo šest godina, a blizanci tek dvije godine. Bez posjetitelja koji bi joj pravili društvo, baka Bahria sada se nalazi u samoći, boreći se s bolešću. Bahrijino sjećanje na njezin život obilježeno je nizom poteškoća koje su trajale od njezinih najranijih sjećanja do danas. “Tijekom odrastanja bila sam uronjena u obitelj koju je mučila očeva borba s alkoholizmom. Težina pretrpljenog obiteljskog nasilja jako me opterećivala. Čak i u braku sam se suočavala s brojnim izazovima… Borila sam se svim silama koje sam imala .” Sa 19 godina Bahria se udala u Čapljinu i tamo živjela deset godina do izbijanja rata. Kako se sukob razvijao, njen muž je uzeo drugu ženu u Foči, na kraju napuštajući Bahriju i njihovo troje djece.
Preuzimajući odgovornost za nastalu situaciju, preuzeo sam na sebe da svog najstarijeg sina osobno otpratim u školu, iako je moje mlađe dijete predstavljalo poteškoće. Nadalje, imam kćer s posebnim potrebama koja boravi u specijaliziranoj ustanovi za osobe s invaliditetom. Povremeno se dogovore da me posjeti. Bitno je napomenuti da nemam nikakvu financijsku stabilnost i da ovisim o Narodnoj kuhinji.
Nakon što je napunila 29 godina saznala je da ju je muž napustio i više se nije udavala. Trenutno živim sama, dok je mlađi sin na selu, a stariji sa mnom, unatoč brojnim izazovima s kojima smo se suočavali. Spomenula je da se njezina djeca rijetko trude posjetiti je ili joj pomoći, a prošla je i kroz potresan incident sa svojim starijim sinom.
Oko 22 sata, u kasnim večernjim satima, moj najstariji unuk uletio je u sobu s osjećajem hitnosti, pokazujući vidljive znakove nevolje. S koferima u rukama i suzama koje su mu tekle niz lice, okrenuo se prema meni i izgovorio ove riječi: “Bako, tata se napio, fizički nas maltretirao i nasilno nas istjerao iz kuće.” U tom trenutku moj jedini prioritet postao je kontaktirati vlasti bez ikakvog odgađanja ili oklijevanja.
Bahria je zamolila vlasti da poduzmu mjere i uhapse njenog sina koji je svoju snahu i djecu izlagao brutalnom zlostavljanju. Bojala se da bi se situacija mogla pogoršati ako se ne intervenira. Nakon njegova uhićenja, snaha se povjerila Bahriji, otkrivajući zlostavljanje koje se nastavlja. Promatranje ponašanja mog sina ostavilo me šokirano i nesigurno u vezi s vlastitim roditeljskim prosuđivanjem. Unatoč tome, ostajem odlučan u uključivanju nadležnih tijela ako ikad otkrijem bilo kakve naznake obiteljskog nasilja.
Nakon tog incidenta, Bahria je postala mjesto koje je njezin sin izbjegavao. Proveo je tri mjeseca u zatvoru u Zenici, a bio je kivan na majku jer ga je prijavila vlastima, zbog čega je nije htio posjećivati. Shvaćajući financijske probleme svoje majke, odlučio je dati prednost njezinoj dobrobiti tako što ju je poštedio tereta redovitih posjeta. Tijekom tog vremena, moja šogorica mi je prišla u suzama i bilo je krajnje neobično za mene oprostiti loše postupanje mog sina prema ženi i djeci. Naravno, odgovorila sam na način da nijedna žena ne bi trebala trpjeti takav tretman.
