Među istraživačima koji su sudjelovali u značajnoj znanstvenoj studiji o genetskom porijeklu stanovništva u Srbiji i na Balkanu, Dušan Kekkarević je imao ključnu ulogu.
Genetski sklop današnje populacije u Srbiji, konkretno na ovim prostorima, sastoji se od segmenata drevnog genoma prapovijesnih doseljenika koji su stigli s Bliskog istoka i nastanili se na ovim prostorima prije nove ere.
Otprilike 40 posto genoma može se pripisati populacijama koje potječu iz sjeverne Europe, posebno onima koje su bliže istočnoeuropskim populacijama. Ovakav genetski sklop poklapa se sa seobom Slavena, kako navodi prof. dr. Dušan Kekkarević, jedan od istraživača uključenih u značajnu znanstvenu studiju o genetičkom podrijetlu stanovništva u Srbiji i na Balkanu.
Napredak u genetskoj tehnologiji omogućio je sveobuhvatniju analizu genetskog sastava pojedinaca diljem svijeta u posljednjim desetljećima. Biološki fakultet u Beogradu, pod vodstvom prof. dr. Dušana Kekkarevića, odigrao je ključnu ulogu u revolucionarnim međunarodnim istraživanjima usmjerenim na razotkrivanje genetskog nasljeđa Balkana i Srbije. Ovo istraživanje provedeno je u Centru za forenzičku i primijenjenu molekularnu genetiku, ističući značajan doprinos tima u razumijevanju genetskog podrijetla populacije u ovoj regiji.
Istraživanje je trajalo više od pet godina.
Surađujući sa stručnjacima iz Barcelone i Harvarda, uspjeli smo upotrijebiti najsuvremeniju tehnologiju za analizu uzoraka i dobiti uvid u strukturu gena današnjeg stanovništva. Ovo opsežno istraživanje trajalo je od ranih godina prvog tisućljeća naše ere, a kroz interdisciplinarnu znanstvenu suradnju otkrili smo vrijedne informacije o obrascima migracije unutar Rimskog Carstva i njegovom utjecaju na demografski sastav Balkana.
Rezultati istraživanja nedavno su objavljeni u visoko cijenjenom znanstvenom časopisu “CellPress” i već su zaokupili interes znanstvene zajednice. Tek naknadnim citiranjem i daljnjim istraživanjem moći će se u potpunosti otkriti pravi značaj istraživanja.
U razgovoru s prof. dr. Dušanom Kekkarevićem istaknuo je značaj opsežnog petogodišnjeg istraživanja genetskog koda, istaknuvši kako će ono pružiti dragocjene uvide u povijest, migracije i kulturne interakcije na ovim prostorima.
U suradnji s kolegama iz Barcelone i Harvarda doprinijeli ste najnovijoj studiji objavljenoj u cijenjenom časopisu “Cell”. Možete li dati neki uvid u trajanje projekta i ciljeve kojima se težilo tijekom istraživanja?
Proces ove studije podrazumijevao je suradnju više istraživačkih timova koji su marljivo prikupili široku lepezu uzoraka kako od današnjih pojedinaca tako i od raznih arheoloških nalazišta. Ovi su uzorci pomno odabrani, korištenjem nevjerojatno napredne tehnologije i provedeni u visoko sterilnim uvjetima kako bi se osigurala odsutnost kontaminacije uzorka. Nakon toga, u suradnji s kolegama s Harvarda, točnije onima koji dolaze iz Sjedinjenih Država i Barcelone, dobili smo pristup najsuvremenijoj tehnologiji koja nam je omogućila bioinformatičku analizu opsežne količine podataka. Ova opsežna analiza u konačnici je olakšala formuliranje nalaza našeg istraživanja.
Opseg ove studije proteže se izvan naše regije i obuhvaća okolna područja Balkanskog poluotoka, čime se povećava značaj njezinih nalaza. Kronološki se ovo istraživanje proteže od antičkih vremena, točnije razdoblja prije Krista, a zatim zadire u doba procvata Rimskog Carstva na ovim prostorima, nakon čega slijedi njegov pad. Nadalje, obuhvaća dio ranog srednjeg vijeka, vrijeme kada se rimska prisutnost smanjila, a stanovništvo postalo mješavina migranata sa sjevera, središnje Europe i sjevernih regija Azije preko istočne Europe, što je u konačnici dovelo do dolaska slavenskog naroda u ovim zemljama. Sam istraživački projekt bio je dugotrajan pothvat, koji je trajao otprilike 5-6 godina, počevši s početnim ispitivanjem naših arheoloških otkrića i kulminirajući preciznom analizom zamršenih detalja.
Kako bismo proveli fokusiranije istraživanje, odlučili smo se koristiti uzorke iz Hrvatske i usporediti ih s arheološkim nalazima iz susjednih zemalja u široj regiji. Koristeći ovaj pristup, uspjeli smo steći sveobuhvatno razumijevanje događaja koji se protežu kroz gotovo deset stoljeća, ne samo na Balkanu nego iu širem okruženju. To je obuhvatilo zemlje kao što su Mađarska, Rumunjska, Austrija, Grčka i Albanija, učinkovito pokrivajući cijelu balkansku regiju i okolna područja.
Možete li podijeliti rezultate istraživanja i svoju razinu zadovoljstva dobivenim rezultatima?
Nalazi ovog istraživanja pokazuju da je genetski sastav sadašnje populacije u Srbiji, kao i okolnim regijama, kombinacija drevnog genetskog materijala doseljenika koji su stigli s Bliskog istoka prije modernog doba i nastanili se u ovom područje. Otprilike 40 posto genoma može se pratiti do ovih arhaičnih doseljenika, dok se preostali dio slaže s populacijama koje potječu iz sjeverne Europe, posebno onima koje su bliže istočnoeuropskim populacijama. Ovaj genetski sastav usklađen je s obrascima migracije slavenskih naroda.
Nakon ispitivanja arheoloških artefakata iz vremenskog raspona od prvih 250 godina naše ere, što se podudara s vrhuncem Rimskog Carstva, postaje jasno da je postojao značajan priljev migranata iz južnih regija Balkanskog poluotoka, kao i dijelova srednji Istok. U biti, radilo se o selidbi “gastarbajtera” prema sjevernim centrima moći.
Na sličan način se sadašnja situacija može usporediti s prošlošću kada su svi hrlili u Beograd. Ovaj se fenomen dogodio tijekom četvrtog, petog i šestog stoljeća kada su plemena iz srednje i sjeveroistočne Europe napala sa sjevera kao rezultat pada Rimskog Carstva. Međutim, njihov genetski utjecaj bio je kratkotrajan, vjerojatno zbog prolazne prirode tih skupina, koje su stizale više kao vojnici nego kao doseljenici. Tek u šestom stoljeću naše ere Slaveni su se iselili s cijelim svojim obiteljima i cijelim plemenima. U tom razdoblju dolazi do konačnog spajanja i stabilizacije genetske strukture doseljenika i domorodačkog stanovništva.
Nakon ispitivanja ostataka iz ranog srednjeg vijeka i njihove usporedbe sa sadašnjim uzorcima, postaje očito da genetski sastav ostaje nevjerojatno dosljedan. To sugerira da je genom ovih regija ostao stabilan, bez značajnog priljeva novopridošlica koje bi značajno promijenile genetiku. Nadalje, istraživanje pokazuje da unatoč osvajanjima koja su se dogodila u ovom povijesnom razdoblju nije došlo do potpune zamjene stanovništva. Drugim riječima, nijedna skupina nije stigla, iskorijenila postojeće stanovnike i uspostavila vlastitu genetsku strukturu. Umjesto toga, postojao je proces asimilacije, pri čemu su se populacije postupno miješale, a njihov genetski materijal izmiješao.
Imaju li naši genetski kodovi neka neočekivana “iznenađenja”, i ako ih ima, što bi ta iznenađenja mogla sa sobom povući?
Ispitivanjem cjelokupnog genetskog materijala pojedinca, poznatog kao genom, postaje moguće dobiti uvid u njegove jedinstvene karakteristike. Korištenjem napredne tehnologije možemo utvrditi je li netko sklon određenim bolestima ili posjeduje određene fizičke osobine. Međutim, umjesto čitanja cijelog genoma, naš fokus leži na analizi specifičnih regija poznatih kao polimorfna mjesta. Ta su mjesta odgovorna za varijacije uočene između pojedinaca i populacija, oblikovane njihovom poviješću.
Iz ovih informacija možemo obrazloženo pretpostaviti koji segmenti genoma možda potječu iz Azije, unatoč nedostatku znanja o naslijeđu vaših predaka u tim određenim regijama.
Jeste li uspjeli otkriti neka nepredviđena otkrića?
U sklopu našeg istraživanja opsežno smo koristili ogromnu zbirku povijesnih zapisa koji su rasvijetlili brojne događaje iz prošlosti. Međutim, ovi dokumenti ne pružaju uvid u genetski sastav ljudi koji su živjeli u to vrijeme. Srećom, sada posjedujemo konkretne podatke o obrascima migracije, stanovnicima regije i uvjerljive dokaze koji opovrgavaju bilo kakvu ideju o zamjeni stanovništva ili genocidu. Ove vrijedne informacije treba integrirati u rad povjesničara.
Pregledom nedavno otkrivenih uzoraka kostura, poput onih iz Viminacijuma i drugih ekstenzivnih arheoloških nalazišta i grobišta, postaje moguće detaljnije kategorizirati ove ostatke. Koristeći se arheološkim dokazima, može se utvrditi društveni status, bogatstvo i nacionalno podrijetlo tih pojedinaca, rasvjetljavajući društvenu strukturu i međusobne odnose unutar stanovništva. Naime, otkrili smo dokaze koji sugeriraju da je jedan od kostura pripadao osobi povezanoj s istočnom obalom Afrike. Analiza mikroelemenata ukazuje da je ova osoba vjerojatno živjela u blizini mora i imala specifične prehrambene navike tijekom ranog djetinjstva.
Otkriće tijela u Viminacijumu sugerira da je pojedinac prevalio značajnu udaljenost da bi došao do ovog mjesta. Moguće je da su bili i vojnik i trgovac, no ono što je ključno jest da je tijelo dolično pokopano umjesto da bude odbačeno, skriveno ili spaljeno. Bitno je napomenuti da ovo istraživanje nema nikakvu uskonacionalističku agendu; isključivo se usredotočuje na predstavljanje znanstvenih činjenica koje su otkrivene i moraju se u skladu s tim tumačiti. Iz te perspektive smatram da ovaj projekt ima veliki značaj. Dalje, sljedeća faza istraživanja uključivat će prikupljanje podataka s još većeg broja kostura, posebice s Viminacija. To će omogućiti cjelovitije razumijevanje života i kulturnih aspekata Viminacija, koji kao jedna od ključnih pograničnih utvrda Rimskog Carstva zaslužuje temeljito istraživanje.
Istraživanje genetskih korijena srpskog stanovništva
Kako se i u kojoj mjeri naša znanstvena zajednica bavila genetskim podrijetlom srpskog stanovništva?
Pitanje genetskog naslijeđa srpskog naroda dugo je tema intriga. Međutim, davanje konačnog odgovora na ova pitanja pokazalo se nedostižnim, budući da se naše razumijevanje oslanjalo na povijesna izvješća, arheološka otkrića i promatranja kretanja stanovništva. Unatoč tome, nikakva sveobuhvatna analiza genetskog sastava sadašnjeg srpskog stanovništva nikada nije provedena, barem ne na kolektivan način kao što je ovaj.
U prošlosti je bilo izoliranih slučajeva u kojima su pojedinci sami sebi poslali svoje DNK uzorke u inozemstvo na analizu i otkrili svoje porijeklo predaka. Međutim, do sada nije bilo sveobuhvatne studije ove veličine. Želja za otkrivanjem vlastitih korijena zajednički je interes među ljudima. Neki pojedinci tragaju za davno izgubljenim rođacima, posebno onima koji su odvojeni od svojih obitelji tijekom ratova u 20. stoljeću, posvojeni ili smješteni u udomiteljske obitelji.
Potvrđivanje povijesnog znanja ili razotkrivanje tvrdnji svrha je genetske analize. Kroz ovaj rad sada imamo znanstvenu potporu za određene tvrdnje, osim pretpostavki i hipoteza. Tijekom posljednja dva desetljeća, od sekvencioniranja ljudskog genoma, bili smo svjesni polimorfnih mjesta, koja su mjesta koja se razlikuju među pojedincima. Napredak ove tehnike omogućuje potpuno očitavanje i usporedbu genoma, a istovremeno ju čini pristupačnijom i pristupačnijom široj javnosti. Ovaj je napredak također olakšao znanstvenoj zajednici provođenje ovih analiza i stjecanje novih uvida.
Može li se točno utvrditi koje genetske karakteristike nose Srbi?
Prevladavajuće pretpostavke o čistoći gena ili slične predodžbe u osnovi su neutemeljene. Pojedinci koji žive u ovoj određenoj regiji posjeduju nevjerojatno sličan genetski sastav. Iako mogu postojati kulturne razlike koje proizlaze iz utjecaja raznih carstava, kultura i prisutnosti granica, nema razlike u smislu genetske strukture. Prevladavajući genetski sastav je dominantno slovenski, predstavnik istočnoeuropskih naroda, koji se postupno smanjuje kako se ide od sjevera prema jugu. Sasvim je prirodno da su se ljudi miješali, migrirali i nastojali otići što je dalje moguće, baš kao što to čine u suvremeno doba. Jedina razlika leži u činjenici da su se te migracije događale znatno sporije u to doba u odnosu na današnje vrijeme.
Pretpostavljam da ste upoznati s prethodnom studijom koju je proveo Švicarski institut za genetiku, koja je potvrdila prisutnost vikinškog podrijetla u genetičkom sastavu Srba. Je li ovo konkretno istraživanje također potvrdilo taj nalaz?
Dokaz za to su znanja koja posjedujemo o medicinskoj genetici i analizama Y-kromosoma. Proučavanje raznih bolesti otkriva specifične promjene koje potječu iz sjeverne Europe ili određenih haplogrupa, posebno onih povezanih s Y-kromosomom, koje prevladavaju među sjevernim populacijama. Ove genetske varijacije proširuju se i na druge regije, iako su manje uobičajene u usporedbi sa sjeverom, pokazujući postupnu distribuciju. Sličan je obrazac uočen i kod slovenske genetike, koja se smanjuje kako se ide prema južnim regijama Balkanskog poluotoka.
