Apel za pomoć: Halida Telalović i prijetnje iz susjedstva
U srcu glavnog grada Bosne i Hercegovine, Sarajeva, jedna porodica prolazi kroz pravu noćnu moru. Halida Telalović, mlada žena iz Sarajeva, javno je zatražila pomoć, ističući da ona i njena porodica više od godinu dana žive u strahu. Razlog za to su, kako navodi, ozbiljne prijetnje koje im upućuje njihov komšija koji boluje od šizofrenije. Ovaj slučaj otvara brojne pitanja o sigurnosti građana i odgovornosti nadležnih institucija. Prijetnje, koje su postale svakodnevica za Halidu i njenu porodicu, ne samo da su uzrokovale fizičku opasnost, već su i duboko uticale na njihovo mentalno zdravlje.
Prijetnje koje traju već duže od godinu dana
Prema Halidinim riječima, posljednji incident desio se nedavno kada je komšija došao na njihova vrata držeći sjekiru. “Rekao je: ‘Ja ću vas sasjeći’,” prisjeća se Halida, dodajući da je u tom trenutku u kući bila i njena majka, koja je onkološki pacijent. “Ovakav stres može imati ozbiljne posljedice po njeno zdravlje,” naglašava Telalović. Ovaj incident nije izolovan; prijetnje su trajale više od godinu dana, ostavljajući porodicu u stanju stalnog straha. Članovi porodice su prisiljeni da razmišljaju o mogućim scenarijima, a Halida izražava strah za sigurnost cijele porodice.
Neefikasnost institucija
Halida ističe da su u više navrata podnosili prijave policiji i kontaktirali različite institucije, uključujući socijalne službe, ali konkretna zaštita do sada nije osigurana. “Mi nemamo gdje pobjeći. Ovo nije drama niti svađa, ovo je vapaj za pomoć prije nego što se desi tragedija,” izjavila je. Ova izjava zapravo odražava osjećaj nemoći mnogih građana koji se suočavaju sa sličnim situacijama. Koliko puta je potrebno prijaviti prijetnju da bi se konačno reagovalo? Praksa pokazuje da se često događa da institucije ne reagiraju na vrijeme, ostavljajući građane nepripremljene na potencijalne opasnosti. Halida i njena porodica su postali žrtve neefikasnosti sistema koji bi trebao štititi njihov integritet.Poznati problemi sa komšijom
Prema riječima Halide, problematično ponašanje njenog komšije poznato je i ostalim susjedima. Navodi da su se desili raniji incidenti, uključujući napad čekićem na radnika u obućarskoj radnji i paljenje plinske boce kod drugog komšije. Policija je intervenisala više puta, ali to nije spriječilo dalja uznemiravanja. “Njegovo ponašanje nije novina; svi u komšiluku znaju za to,” rekla je Halida, naglašavajući da se osjećaju zarobljeni u vlastitom domu. Ovaj osjećaj izolacije dodatno pojačava strah, jer ni njihovi susjedi nisu sigurni od potencijalnog nasilja. Zajednica se mora boriti protiv ovakvog ponašanja kako bi osigurala sigurnost svih svojih članova.Psihičko zdravlje i alkoholizam kao dodatni problem
Halida ističe da njen komšija, pored šizofrenije, konzumira i alkohol, što dodatno komplikuje situaciju. “Nakon što izađe iz bolnice, prestaje uzimati terapiju,” izjavila je. Odrasli koji pate od mentalnih bolesti često se suočavaju s preprekama u pristupu neophodnoj medicinskoj pomoći, a u ovom slučaju, čini se da su posljedice po cijelu zajednicu ozbiljne. “Bojimo se šta će se desiti kada ponovo postane agresivan,” naglašava Telalović. Postavlja se pitanje koliko je društvo spremno da pomogne osobama sa mentalnim bolestima, ali i zaštiti one koje su od njih ugrožene. Halida se suočava s gorkom stvarnošću: dok traži pomoć, njen komšija se slobodno kreće, a prijetnje se nastavljaju.Osjećaj bezizlaznosti i straha
U svojoj objavi, Halida je iznijela i sumnje u mogući utjecaj pojedinaca unutar sistema, navodeći da je sestra njenog komšije zaposlena na sudu, dok je njegov ljekar blizak prijatelj porodice. “Imamo osjećaj da oni koji imaju veze mogu sve, a mi obični ljudi moramo trpjeti i šutjeti,” poručila je. Ove sumnje dodatno doprinose osjećaju nemoći i straha koji prožima njenu porodicu, jer su uvjereni da ne mogu očekivati pravdu ili zaštitu od institucija koje bi trebale brinuti o njihovoj sigurnosti. Ova situacija ukazuje na ozbiljan problem korupcije i nepotizma u društvu, gdje se pravi problemi često ignoriraju zbog ličnih veza ili uticaja.Završna poruka i poziv na akciju
Halida završava svoju priču apelom za pomoć, govoreći: “Prema posljednjim informacijama, on je smešten u ustanovu, ali se bojim da će ga pustiti za 15 dana. Ovo se ponavlja, i to ne možemo više trpjeti.” Ova izjava izaziva zabrinutost kod mnogih građana koji se pitaju koliko puta treba upozoriti na prijetnje prije nego što dođe do tragičnih posljedica. Građani koji su reagovali na njen apel na društvenim mrežama pozivaju institucije da hitno djeluju kako bi se spriječile moguće tragedije. Njena borba nije samo za vlastitu sigurnost, već i za sigurnost svih u zajednici koji se suočavaju sličnim prijetnjama.U ovom slučaju, pitanje sigurnosti i zaštite građana postaje ključno. Kako će društvo i institucije odgovoriti na ovakve situacije? Halida i njen apel su podsjetnik na to koliko je važno da se svi zajedno borimo protiv nasilja i prijetnji unutar zajednice. Zajednica mora stati uz one koji trpe, i hitno djelovati kako bi se zaštitili oni koji su ugroženi. Ovaj slučaj bi trebao poslužiti kao alarm za sve nas, da ne zaboravimo na važnost solidarnosti, zajedništva i kolektivnog djelovanja u vremenima kada se nepravda čini svakodnevicom.
