Bivši austrijski kancelar i lider Austrijske narodne stranke, Sebastijan Kurc, doživio je veliki životni trenutak: postao je otac. U četvrtak je objavljeno da je on i njegova partnerka, Susanne, dobili sina. Prema dostupnim informacijama, porod je prošao bez većih komplikacija, a Susanne se osjeća dobro i sada se fokusira na oporavak i prilagođavanje novim životnim uvjetima.
Sebastijan Kurc je ovu važnu vijest podijelio sa svojim pratiocima putem društvene mreže Instagram. On je izrazio zahvalnost svima koji su mu uputili čestitke i obavijestio javnost da su svom sinu dali ime Konstantin. Ovaj događaj je bio povod za proslavu, a Kurc je poznat po svojoj prijateljstvu prema Srbiji, što dodatno naglašava značaj ovog trenutka za njega.
NAJČITANIJE DANAS:
Moj muž je bio uporan da idemo na rođendan njegove majke, iako sam bila u devetom mjesecu trudnoće, samo desetak dana od termina. Njegovi roditelji žive gotovo 150 kilometara od nas, iako sam ga molila da ne idem, on je insistirao.
Počeli smo putovanje, ali samo deset minuta kasnije osjetila sam se loše i u tom trenutku mi je pukao vodenjak. Tekućina je počela curiti po sjedištu. Kada je moj muž shvatio šta se dogodilo, zaustavio je auto, a sav bijesan zbog oštećenog sjedišta, udario me je šamarom koji me je rasplakao.
Pokušala sam se izvinuti zbog sjedišta i zamoliti ga da me odveze u bolnicu, ali on je otvorio vrata i rekao mi da se sama snalazim i da neću na mamin rođendan ako mu je sjedište uništeno. Pokušala sam shvatiti da li se šali, ali me je bukvalno izguravao iz auta na pločnik uz prijetnje da ću mu uništiti auto ako se porodim tu.
Mokra i uplašena sjedila sam na pločniku, plakala i nisam znala šta da radim, čak nisam imala ni mobitel jer mi muž ne dozvoljava da ga imam. Dok sam gubila nadu i pomišljala na najgore, pored mene se zaustavio nepoznat automobil. Iz njega je izašao zabrinuti mladić, pomogao mi da uđem u njegov auto i velikom brzinom odvezao me u bolnicu.
Nakon porođaja, u sobi me je dočekao buket ruža, mnogo posjeta, skova i voća, zajedno s porukama od tog mladića koji je ponudio svoju pomoć i dao mi svoj broj telefona.
Prošlo je tri mjeseca, a muž nastavlja s istim ponašanjem, svaki dan počinje udarcima. Razmišljam o tome da kontaktiram tog mladića, možda mu mogu ispričati svoju situaciju i možda bi prihvatio mene i moju kćerku. Iako se osjećam krivom što tako razmišljam, mislim da nisam dovoljno jaka da se suočim s ovim paklom. Imati samo 22 godine i već prolaziti kroz ovakve stvari je strašno. Pomaži mi Bože, osjećam se kao da me muž ubija!
