Bosanskohercegovačka advokatica Senka Nožica odala je počast svom dobrom prijatelju, legendarnom Halidu Bešliću, koji je preminuo u 72. godini.
Odlazak legende koja je ujedinila ljude
Smrt Halida Bešlića, jednog od najvoljenijih muzičara s prostora bivše Jugoslavije, izazvala je talas tuge, poštovanja i sjećanja koji su preplavili cijeli region. Vijest da je legendarni pjevač preminuo u 72. godini života pogodila je ne samo njegove obožavatelje, već i ljude iz svih sfera društva – od umjetnika, političara, pa do običnih građana koji su s njegovim pjesmama odrastali, zaljubljivali se i tugovali.
Među onima koji su posebno emotivno doživjeli njegov odlazak našla se i bosanskohercegovačka advokatica Senka Nožica, dugogodišnja prijateljica Halida Bešlića. U razgovoru za Klix.ba, Nožica je iskreno progovorila o veličini čovjeka koji je svojom pojavom, skromnošću i pjesmom ujedinio narode na način koji se, kako je istakla, nije dogodio još od smrti Josipa Broza Tita.
Halid kao simbol jedinstva i ljudskosti
1. Halid Bešlić – čovjek koji je spajao, a ne dijelio
Senka Nožica je u svojoj izjavi istakla da je Halid bio izuzetna ličnost čiji značaj prevazilazi granice muzike.
“Otišao je veliki čovjek i moj prijatelj. Koliko je Halid Bešlić bio velik govori činjenica da niko poslije 33 godine u Bosni i Hercegovini, odnosno na prostoru bivše Jugoslavije, nije ujedinio sve bivše države Jugoslavije,” kazala je Nožica.
Prema njenim riječima, smrt Halida Bešlića izazvala je emociju zajedništva i tuge kakva nije viđena decenijama. Upravo ta reakcija ljudi, dodaje ona, pokazuje koliko je Halid bio poštovan i voljen.
Građani, umjetnici, političari, pa i novinari iz svih dijelova bivše Jugoslavije izražavali su žalost na društvenim mrežama i u medijima, što jasno svjedoči da je Halid bio čovjek naroda, prepoznat svugdje po svojoj iskrenosti i ljudskosti.
2. Poređenje s Titom – simbol bez granica
Nožica je u svom govoru povukla i hrabru, ali duboko simboličnu paralelu:
“Zar to nije nešto što se prvi put nakon Titove smrti desilo? On i Tito. Halid i Tito. Niko drugi.”
Na taj način željela je istaknuti da nijedna javna ličnost nakon Tita nije izazvala takvu kolektivnu emociju. Iako su mnogi umjetnici i javne ličnosti u međuvremenu preminuli – poput Đorđa Balaševića i Olivera Dragojevića – njihove smrti, kako kaže, nisu izazvale jedinstvenu reakciju cijelog regiona.
-
Balašević, iako omiljen u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni, u Srbiji je često bio doživljavan kao opozicionar i kritičar društva, pa su neki njegovi sunarodnici bili suzdržani.
-
Oliver Dragojević, s druge strane, bio je simbol Dalmacije, ali i čovjek koji je do kraja ostao dosljedan svojim principima – odbio je nastupati u Beogradu i nikada nije tražio kompromis s vlastitim uvjerenjima.
Za razliku od njih, Halid Bešlić bio je čovjek bez granica i podjela. Njegova muzika nije imala nacionalni prefiks. Bio je jednostavan, iskren i blizak svima.
“Svako je imao ogradu, ali ovdje ograde nema,” istaknula je Nožica. “Tito i naš Halid, to je jednostavno.”
U tom poređenju leži suština Halidovog značaja – on nije bio samo muzička zvijezda, nego veza između naroda, religija i generacija.
3. Humanitarni duh i dobrotvorni gestovi
Osim muzičkog talenta, Halid Bešlić je bio poznat i po svom velikom srcu. Senka Nožica se prisjetila i nekih detalja koji to potvrđuju:
“Vidjela sam da je Sejo Sexon rekao da je Halid u ratu zbrinuo izbjeglice. A i prije rata je vozio djecu iz tadašnjeg Doma Ljubica Ivezić kući na ručak.”
Ta jednostavna gesta – pokupiti djecu bez roditelja, povesti ih na ručak i dati im osjećaj topline doma – govori više od bilo kakvih riječi.
Kako je Nožica objasnila, Halid bi svaki put kada bi prolazio pored doma, zaustavio automobil, ušao i pitao:
“Ima li djece za ručak danas?”
Zatim bi, uz dogovor s osobljem, odvezao grupu djece kući, gdje bi ih dočekala njegova porodica, domaći ručak i osmijeh.
To nije bila medijska akcija, nije bilo kamera ni naslova – bio je to autentičan čin dobrote. Upravo zbog takvih trenutaka, Halid je ostao u sjećanju ljudi ne samo kao pjevač, već kao dobri čovjek, skroman i velikodušan.
4. Emocionalni odjek i poziv na Dan žalosti
Senka Nožica je naglasila da bi, s obzirom na Halidovu veličinu i uticaj, trebalo proglasiti dan žalosti u njegovu čast. Njegov odlazak, prema njenim riječima, nije samo gubitak za Bosnu i Hercegovinu, već i za cijeli region.
“Vrlo sam emotivna kad je on u pitanju. To je jedini čovjek poslije Tita, koji nije član moje porodice, čija me je smrt toliko dojmila.”
Njene riječi odražavaju ono što mnogi osjećaju – da je Halid bio dio kolektivne porodice svih nas. Njegova muzika bila je pozadina svakodnevnog života, a njegov karakter oličenje onoga što su ljudi nekada zvali “dobri Bosanac” – čovjek otvorenog srca, bez mržnje i predrasuda.
5. Halid Bešlić – simbol iskonske ljudskosti
Ono što je posebno upečatljivo u Nožičinim riječima jeste njeno uvjerenje da će Halid “ostati veliki i u našim srcima i u srcima svih koji žive na ovim prostorima, pa i šire”.
Njegove pjesme, poput “Miljacka”, “Romanija”, “Ja bez tebe ne mogu da živim”, postale su više od muzičkih hitova – one su dio kolektivne emocije i identiteta Balkana.
Halid je, jednostavno, bio narodni pjevač u najljepšem smislu te riječi – pristupačan, duhovit, nenametljiv, ali uvijek duboko emotivan.
Njegova smrt podsjetila je ljude koliko su takve ličnosti rijetke. A njegov život, ispunjen muzikom, prijateljstvom i dobrotom, pokazao je da veličina ne dolazi iz moći, nego iz topline srca.
Lista: Pet razloga zbog kojih će Halid ostati upamćen
-
Jedinstvo koje je stvorio: Spojio je ljude iz svih dijelova bivše Jugoslavije, bez obzira na vjeru, naciju ili jezik.
-
Humanost bez publiciteta: Njegova dobrota nije bila za kamere, nego iskrena i svakodnevna.
-
Muzika koja traje: Njegove pjesme su klasici koji će se pjevati i za sto godina.
-
Skromnost i dostojanstvo: I pored slave, nikada nije izgubio osjećaj za običnog čovjeka.
-
Nasljeđe emocije: Ljudi ga nisu voljeli samo kao pjevača, već kao prijatelja koga nikada nisu upoznali, ali su ga osjećali.
Odlazak koji spaja, a ne razdvaja
Komemoracija povodom Halidove smrti biće održana u Narodnom pozorištu u Sarajevu u ponedjeljak, 13. oktobra, s početkom u 11 sati, dok će dženaza biti klanjana u 13:30 u Gazi Husrev-begovoj džamiji, a ukop obavljen u 15 sati na groblju Bare.
Ti će trenuci biti više od formalne ceremonije – biće to zajednički oproštaj naroda od čovjeka koji je kroz muziku gradio mostove tamo gdje su mnogi gradili zidove.
Kroz suze i pjesmu, kroz sjećanja i zahvalnost, ljudi će se prisjećati ne samo Halidove muzike, već i njegove topline.
Kako je rekla Senka Nožica:
“On i Tito. Halid i Tito. Niko drugi.”
Možda u tim riječima ima pretjerivanja, ali ima i istine – jer Halid Bešlić je bio posljednji veliki simbol jedinstva, dobrote i emocije koja je nadživjela sve podjele.
I zato će, bez obzira na godine koje prolaze, njegovo ime i dalje izazivati isti osjećaj – ponos, tugu i zahvalnost što smo živjeli u vremenu kada je on pjevao za nas.
