U razgovoru, Janjuš je ulazio u vezu s Mihailom i prepričavao anegdote o njihovim nesuglasicama, dajući uvid u to je li njegov brat iza sebe ostavio poruku na rastanku i podatke pronađene na njegovom telefonu. Janjuš je podijelio svoja sjećanja na vrijeme provedeno sa svojim preminulim bratom i sestrom Mihailom.
Sjećanje na rođenje moga brata neizbrisivo je utisnuto u mom umu, živo sjećanje koje je ostalo u meni godinama. Ja sam tada bio tek desetogodišnje dijete, dok je moj mlađi brat imao samo 8 godina. Upravo tog dana, na proslavi rođendana moje sestre od tete u Beogradu, moja teta je sa mnom podijelila vijest koja mi je promijenila život – sada imam brata. Prizor iz tog trenutka ostao je vječno prisutan u mojim mislima, stalni izvor radosti usprkos nemiru koji je možda iskazivao. Od tog dana nadalje, moja je ljubav prema njemu eksponencijalno rasla i svaki korak njegova razvoja urezan mi je u sjećanje – od njegove prve izgovorene riječi do svakog zamršenog detalja koji se odvijao. Sjećam se svega, svakog trenutka.
Nagađanja o njihovom otuđenju postala su vruća tema u medijima, zbog čega se Janjuš konačno pozabavio pitanjem njihove navodne apstinencije.
Unatoč onome što su mediji možda izvijestili, bilo bi netočno tvrditi da nismo imali nikakav oblik komunikacije. Ideja da nismo imali nikakav kontakt potpuno je netočna. Doduše, naš je odnos postao zategnut zbog mog dužeg boravka u inozemstvu i kasnijeg angažmana u reality showu. Ograničena komunikacija koju smo imali tijekom tog razdoblja bila je glavni čimbenik našeg konačnog rastanka. Međutim, vrijedi napomenuti da je on već bio odrastao i imao je slobodu živjeti svoj život kako je smatrao prikladnim. Iako možda nisam bio potpuno zadovoljan ili zadovoljan njegovim odabirom, nikad ga nisam vrijeđao niti kočio njegove osobne odluke. Čak i da sam ga pokušao negativnim postupcima razuvjeriti, siguran sam da ne bih uspio. Jedno ostaje neosporno – prije krunidbe on je imao najznačajnije mjesto u mom srcu.
Janjuš je ispričao na koji je način doznao bratovu vijest.
Po odlasku iz svog doma, u meni je ostao osjećaj nelagode, nagovještavajući nadolazeće otkriće koje će uskoro potvrditi i moja bivša supruga i teta. Ovaj dan, koji je nadmašio čak i muku koju sam proživio kupnjom lijesa, označio je apsolutni kraj mog postojanja. Bujica sjećanja iz našeg zajedničkog djetinjstva preplavila je moje misli, svaka slika i sjećanje ponovno izranjaju. Janjuš je razmišljao o postojanju naznaka da bi se Mihailo mogao okrenuti samoozljeđivanju.
Janjuš kaže da je ljubav koju je njegov otac imao prema njihovoj majci bila doista neusporediva, budući da su dijelili duboku povezanost i svakodnevno komunicirali. No, na veliku žalost Janjuša i njihove obitelji, nije bilo naznaka problema i poteškoća. Na pitanje jesu li znali za izazove s kojima se njihov otac suočavao, Janjuš je odgovorio:
Svima je bilo potpuno iznenađenje da se suočava s bilo kakvim poteškoćama, apsolutno nitko nije imao pojma. Moguće je da je prolazio kroz nešto, ali je to odlučio zadržati za sebe. Samo da mi se povjerio, učinila bih sve što je u mojoj moći da mu pomognem da prebrodi što god da je. Čvrsto vjerujem da se svaki problem može riješiti, osim radnji koje je poduzeo, a koje su bile vrijedne žaljenja. Janjuš se zatim osvrnuo na problem internetskog nasilja koje je Mihailo trpio.
Iako je neporecivo da je nasilje na internetu ozbiljan problem koji zahtijeva hitnu pozornost, vjerujem da je važno baviti se raznim temama i istraživati brojne teorije bez pripisivanja njih kao jedinog uzroka.
Tijekom istrage, otkriva Janjuš, nisu uspjeli doći do značajnijih podataka na Mihailovom telefonu.
Nakon naše temeljite pretrage, nismo otkrili nikakve bitne dokaze osim fotografije na njegovom telefonu koja prikazuje njegovu majku sa simbolom srca ispod oka. Zanimljivo, jedini kontakt spremljen na njegovom telefonu bio je onaj njegove majke, a posljednja komunikacija koju je imao s njom sastojala se od tri emojija srca. Nakon ovog incidenta, svi pokušaji da uspostavimo kontakt s njim pokazali su se uzaludnim sve do dana kada smo dobili pristup njegovom stanu i otkrili zapanjujuća otkrića u njemu.
Janjuš se u svom razgovoru osvrnuo na temu sprovoda i dao uvid u to kako se njihovi roditelji snalaze i nose s cjelokupnom situacijom.
Janus je rekao da je bilo mnoštvo pojedinaca, a oni nastavljaju pristizati. Čvrsto je vjerovao da je zaslužio situaciju u kojoj se našao, kao i njegova obitelj. Pazili su da izbjegnu nanošenje štete čak i najmanjim stvorenjima. Bol u njegovoj duši bila je ogromna, pogotovo kada je pomislio na majku, oca i brata. Unatoč težini svega toga koja ga je pritiskala u prsima, utjehu je našao u nošenju Krune, što je nekako lakše podnosilo. Međutim, priznao je da je bitka bila nevjerojatno zahtjevna za sve uključene. Janus je tada otkrio da postoji nešto zbog čega sada žali, čak i nakon svega što se dogodilo.
Moje jedino kajanje leži u nedostatku vremena koje smo dijelili, iako je takva priroda života. Kako sazrijevamo, pojedinci se neizbježno razilaze na različitim putovima, posebno u mom slučaju, dok sam formirao drugu obitelj. Ne žalim zbog svoje nesposobnosti da mu pomognem; Svjestan sam da su moji napori bili neuspješni. Međutim, žalim što ga nisam zagrlio kao kad je bio dijete, obasipajući ga nježnim zagrljajima i poljupcima koji su ga nekoć iznervirali do te mjere da se žalio svojoj majci. Gajila sam duboku, duboku ljubav prema njemu, neizmjernu količinu. On je obuhvatio cijeli moj svijet.
