“Nekada sam imala sve, bila sam dama, sada sam sobarica. Moj otac je potpisao kuću i imanje mom mužu i bilo me je sramota da bilo šta kažem. Moj muž alkoholičar je depresivan, a sin ne razgovara sa mnom jer sam zamolila muža da ode na sprat moje ćerke”. Ako ste mislili da je ovo davna priča, prevarili ste se, rekla je poverenica za zaštitu i ravnopravnost Blanka Janković na otvaranju konferencije „Pravo nasleđa“. Svoj govor je otvorila citatom koji je dalje istakao da je ovo priča o negovateljici koja nije imala penziju i koja se ne osjeća “kao kod kuće” u svom domu, a što je bitno, ta priča je iz ove godine. Bila je to iluzija, dodala je, a takvi slučajevi su stvar prošlosti. Poverenica je tako elaborirala položaj žena u ostavinskom procesu. Jednakost je formalno bila zagarantovana, napomenuo je, ali je u praksi situacija bila potpuno drugačija: žene koje se nisu odrekle svojih naslednih prava i ustupile ih muškim članovima porodice (obično braći) bile su ismejane, osuđivane, odbačene, a možda je i najmanje očigledno . – Obespravljena.
Rekao je da i dalje postoji pritisak u zajednici da ostavi naslijeđe svom bratu i da se duboko ukorijenjena uvjerenja teško i sporo mijenjaju. „Ključna reč je informacija (o pravima)“, ocenio je Janković. “Koji dio žena koje se odriču nasljedstva zbog svoje braće zna da se time odriču prava na socijalnu pomoć? Znaju li da će i njihova djeca zbog odbijanja trajno izgubiti prava na imovinu? Da li su svjesni da ovo nije samo lišenje imovine za njih? Umjesto da djeci daje osjećaj da su dio majčine porodice, to u sljedeću generaciju usađuje lažne obrasce koje djeca nesvjesno prihvataju?”, upitala je. Na sastanku je objavljen i vodič o pravima nasljeđivanja. Present. Izvanredna statistika je da čak 44% Srpkinja ne prihvata nasledstvo ili ga se odrekne zbog muškog člana porodice, dok, s druge strane, to čini samo 0,5% muškaraca.
