U Sremskim Karlovcima danas je obilježen Dan sjećanja na stradale u vojnoj akciji „Oluja“. Centralni govornici bili su predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, a njihova obraćanja obilježile su oštre poruke upućene međunarodnoj zajednici i poređenja sa haškim optuženicima.
U svetlu godišnjice vojne operacije “Oluja”, ponovo su se otvorila pitanja o njenoj političkoj pozadini i posledicama koje je ostavila na srpski narod. Lider Republike Srpske, Milorad Dodik, i predsednik Srbije, Aleksandar Vučić, istupili su sa snažnim porukama o istorijskoj nepravdi, političkom licemerju Zapada i opstanku Republike Srpske. Njihovi govori ne samo da su evocirali prošlost, već su i jasno ukazali na aktuelne izazove i političke tenzije koje i dalje oblikuju odnose u regionu.
1. Dodikova tvrdnja o pozadini akcije „Oluja“
U svom obraćanju javnosti, Milorad Dodik izneo je stav da operacija “Oluja”, koja se dogodila u avgustu 1995. godine, nije bila spontana vojna akcija hrvatskih snaga, već rezultat pažljivo osmišljenog plana američke administracije iz tog perioda. Prema njegovim rečima, tadašnji predsednik Bill Clinton stajao je iza odluke koja je, kako tvrdi, imala za cilj etničko čišćenje Srba iz Hrvatske.
Dodik je posebno istakao:
„To je bio plan koji je imao za cilj protjerivanje Srba“,
dodajući da su te aktivnosti obavijene pričom o mirovnim misijama i vladavini prava, koje, kako kaže, danas Zapad koristi kao sredstvo pritiska i u Bosni i Hercegovini.
Ključni pojmovi koje je Dodik naglasio uključuju:
-
Etničko čišćenje
-
Američka intervencija
-
Licemerje međunarodne zajednice
-
Nametanje političke volje
U ovom segmentu Dodikovog govora, jasno se oslikava duboko nepoverenje prema međunarodnim akterima, posebno onima iz zapadnog sveta, koji se često predstavljaju kao promotori mira i demokratije, dok – kako on sugeriše – njihova dela govore drugačije.
2. Poređenje sa haškim optuženicima
Dodik je u nastavku svog govora dodatno zaoštrio retoriku, dovodeći svoju trenutnu političku situaciju u paralelu sa slučajevima osuđenih lidera iz perioda rata u Bosni i Hercegovini, kao što su Ratko Mladić i Radovan Karadžić.
„Neću dopustiti da me ponize kao što su progonili Mladića i Karadžića“,
izjavio je, stavljajući do znanja da odbacuje svaku mogućnost saradnje sa institucijama koje bi mogle dovesti do njegovog hapšenja ili političke eliminacije.
Ova izjava ima više značenja:
-
Povezuje njegov politički legitimitet sa ratnim liderima RS.
-
Osporava legitimitet međunarodnih institucija, posebno Haškog tribunala.
-
Naglašava otpor prema bilo kakvoj formi spoljne kontrole ili pravde.
U istom tonu, Dodik je istakao da Republika Srpska (RS) želi da bude deo „velike Srbije“, što je izraz koji je izazvao podeljene reakcije.
„Za mene je to junačka, razvijena Srbija“,
dodao je, pokušavajući da ublaži negativnu konotaciju izraza „velika Srbija“, koji se u međunarodnim krugovima često dovodi u vezu sa ekspanzionizmom i ratnim zločinima.
3. Dodikova poruka o BiH
Dodik nije krio svoje stavove o Bosni i Hercegovini, jasno izjavivši:
„BiH nije moja država“.
Ova rečenica simbolizuje njegov već dobro poznati stav o nefunkcionalnosti državne strukture BiH i njegovom odbijanju da prihvati centralizovanu državu kao svoj identitet.
Time:
-
Odbacuje autoritet državnih institucija BiH,
-
Podržava autonomiju RS, pa čak i njen eventualni izlazak iz sastava BiH,
-
Otvoreno provocira političko Sarajevo i zapadne diplomate.
4. Vučićeva podrška i kritika međunarodne zajednice
Na istom događaju, predsednik Srbije Aleksandar Vučić istupio je sa sličnom retorikom, dodatno podržavajući Dodikove stavove, ali i proširujući kritiku na odnos međunarodne zajednice prema svim liderima RS kroz istoriju.
Vučić je izneo tvrdnju da nijednom predsedniku Republike Srpske nije omogućeno da mandat završi u miru, bez političkog ili pravnog progona. Naveo je konkretne primere:
-
Radovan Karadžić
-
Biljana Plavšić
-
Nikola Poplašen
„Sve pod izgovorom vladavine prava“,
rekao je Vučić, dovodeći u pitanje motive međunarodne zajednice, te upitao kako bi reagovali kada bi se u Srbiji nekoga osudilo zbog „verbalnog delikta“. Time je ukazao na dvostruke aršine i nepoštovanje suvereniteta Srbije i RS od strane stranih faktora.
5. Poruka jedinstva i otpora
Na kraju govora, Vučić je poslao snažnu poruku jedinstva:
„Onima koji misle da je došlo vreme za nestanak RS poručujem – živjeće RS i ništa joj nećete moći!“
Ova poruka, koja se može okarakterisati kao patriotska i borbena, ima jasan cilj:
-
Ojačati osećaj zajedništva kod Srba u BiH i Srbiji,
-
Uveriti narod da RS ima podršku Srbije,
-
Odlučno odbiti svaku ideju o ukidanju entitetskih prava RS.
Govori Milorada Dodika i Aleksandra Vučića predstavljaju snažnu političku poruku u trenutku kada se obeležava jedna od najtraumatičnijih epizoda za srpski narod – operacija „Oluja“. Dodik je jasno poručio da ovu akciju vidi kao planirano etničko čišćenje pod okriljem SAD, dok je Vučić istakao da lideri RS nikada nisu imali pošten odnos sa međunarodnim institucijama.
U temelju njihovih izjava nalaze se sledeći motivi:
-
Otpor međunarodnom pritisku
-
Zaštita interesa Republike Srpske
-
Pozivanje na istorijsku pravdu
-
Naglašavanje srpskog jedinstva i ponosa
Njihove izjave ukazuju na kontinuitet u politici srpskih lidera – borba za autonomiju RS, odbranu nacionalnih interesa i odbacivanje onoga što se vidi kao nepravedna intervencija spolja.
Pregled ključnih poruka kroz listu:
-
„Oluja“ kao planirani čin etničkog čišćenja
-
SAD kao ključni akter tog plana
-
BiH kao „nametnuta“ država za Srbe
-
Dodikova odlučnost da ne bude „ponižen“ kao prethodnici
-
Vučićeva tvrdnja o sistematskom uklanjanju lidera RS
-
Kritika dvostrukih standarda međunarodnog prava
-
Poruka jedinstva i opstanka Republike Srpske