Suzana Mančić, koja je već dugi niz godina istaknuta u medijima, ne prestaje osvajati javnost svojim nastojanjima i željama za budućnošću, čak i dok se na horizontu nazire mirovina. Ona utjelovljuje otpornost i nepokolebljivu odlučnost koje definiraju izvanredne žene koje plove životnim putovanjem.
Posvetivši svome zanatu pedeset godina, Suzana Mančić ponosi se svojim postignućima, unatoč tome što je, čak iu godinama, neprestano u javnosti. Poznata kao voditeljica, pjevačica i glumica, ne prestaje zračiti ljepotom, vitalnošću i željom za životom. Njezina prisutnost u medijima često se vrti oko rasprava o kozmetičkim poboljšanjima i njezinoj zajednici sa “Simicom”, grčkim poduzetnikom Simeonom Ocomokosom.
Dok Suzana doseže prekretnicu od pedeset godina u industriji zabave, njezina vjerna publika ostaje očarana svakim njezinim pokretom. Značajna proslava je na pomolu. Na pitanje o njezinim osjećajima prema svojim postignućima, odgovara s tračkom nevjerice. “Teško je povjerovati kako su sve te godine brzo prošle. Moram priznati, ponosan sam na svoju sposobnost da ostanem u središtu pozornosti i prilagođavam se stalno promjenjivom krajoliku trendova i izazova tijekom svoje karijere.
Nedavno je kružila vijest da je zadobila tešku ozljedu koja je rezultirala prijelomom obje noge. Međutim, pokazalo se da su ta izvješća lažna. Suzana je ostala zatečena širenjem neprovjerenih informacija, izrazivši svoje čuđenje. Nadalje je uzviknula: “Čak sam naišla na članak u kojem se navodi da sam preminula – neka me Bog zaštiti. Osjećala sam se kao da sam izgubila najbliže članove obitelji. Čovjek mora imati ogromnu bolest ili očaj, ili čak pokazati očigledan nedostatak integriteta , objavljivati takve izmišljotine.
Suzanneina nedavna operacija kapaka bila je tema točnih vijesti. U vremenu u kojem se mnoge žene odlučuju na slične estetske zahvate, Suzanne je hrabro ispričala svoje kirurško iskustvo i izrazila zadovoljstvo ishodom. Istaknula je kako ovaj mali kirurški zahvat daje izvanredne rezultate. Suzanne se smatra sretnom što se susrela s poznatim ruskim kirurzima Andrejom Rosom i Olgom Nosovom, koji često posjećuju Beograd.
Uzvikom u televizijskom programu Suzana je izrazila nestrpljenje zbog dolaska mirovine, no njezina je pojava odavala bezgraničnu žestinu koja je davala naslutiti da bi u svom poslu mogla ustrajati još dugi niz godina. No, iskreno priznaje da je tijekom pola stoljeća rada povremeno nastupio umor zbog kojeg je sanjarila o mirovini. Ipak, to ne znači nedostatak predviđanja ili ambicije za ono što je pred nama, kao što samouvjereno tvrdi: “Već sam puna brojnih ideja i težnji za novim pothvatom.”
Suzana Mančić dobro je upoznata s trijumfima i preprekama. Njezino putovanje bilo je ispunjeno bezbrojnim iskustvima, uključujući i izuzetna i neugledna. Ipak, ostaje otporna, pronalazeći radost i smijeh u životu. Odgovarajući na upite s čime se tek treba susresti, iskreno priznaje: “Još nisam svjedočila izdavanju platinastih ploča, trijumfima na festivalima ili solističkom koncertu u cijenjenom Sava centru”. Međutim, imao sam privilegiju voditi cijenjene emisije i događaje, te sam postigao uspjeh na području filma i televizije. Konstantno zaokupljajući pažnju publike, uspio sam održati svoju poziciju na vrhuncu njihova zanimanja.
Suzana priznaje da je njezino odrastanje u strukturiranom kućanstvu, pod vodstvom strogih roditelja, imalo ključnu ulogu u njezinom osobnom razvoju. “Razumijevanje važnosti strukture i discipline presudno je za osobni razvoj. Moji roditelji, koji nisu bili samo privlačne i inteligentne osobe, već i dobro obrazovani, pronašli su ravnotežu između strogosti i poštenja. Obasuli su našu obiteljsku jedinicu ljubavlju, a također su se visoko postavljali očekivanja za mene”, razmišlja ona.
Primjenjujući iste principe odgoja djece kao i njezini roditelji, Suzana je s dvije kćeri postala stroga i zahtjevna majka. Međutim, njezine djevojke uvijek su znale da se mogu osloniti na njezinu nepokolebljivu podršku. Prema Suzaninim riječima, mladi pojedinci zahtijevaju temelj vrijednosti, hrabrost za novim trijumfima i predanost stalnom samousavršavanju.
Suzana nije bila samo predana majka svojoj djeci, nego i poslušna i ljubazna kći prema svojim roditeljima, jer im je bila veliki dužnik. Vrijednosti usađene u njezin odgoj bile su da se nikad ne predaje, da se zalaže za svoja uvjerenja, da ulaže golem trud i daje prioritet brizi o sebi. Njezino odrastanje podsjećalo je na vojničko, što je smatrala pozitivnim iskustvom.
Što se tiče kućanskih obaveza, Suzana se smatra sretnom što ima pomoć člana kućanstva koji rješava sve njihove potrebe. “Sretan sam što imam žensku članicu obitelji koja se brine za svaku našu potrebu. Povremeno nam ona sprema obroke, ali većinom sam ja zadužen za kuhanje i pranje suđa. Oslobođen sam svih drugih obaveza, ali ako potrebno, voljan sam zaprljati ruke jer sam navikao živjeti u netaknutom i organiziranom okruženju.
Prema riječima Suzane Mančić, ljepotice nemaju problema. Posjeduju znanje o svojoj ljubavi, svoje sposobnosti izvrsnih domaćica i njegovateljica, svoju sposobnost da uspostave i uspješnu karijeru i udoban dom. Kao rezultat toga, oni očekuju međusobno poštovanje i uvažavanje. Ako se ovo očekivanje ne ispuni, spremni su napredovati. Na kraju krajeva, život je stvoren da ga se prihvati, zar ne?
Kada su Suzanu ispitivali o njezinoj odluci da pozira za srpski Playboy nakon što je prerasla u djevojačku tranziciju, samouvjereno tvrdi da je to izbor koji je napravila samostalno i svjesno. Vjerovala je da ju je ovaj čin oslobodio predrasuda i usadio joj novootkrivenu hrabrost. Njezina je motivacija proizlazila iz načela oslobođenja, licemjerja dvostrukih standarda, zablude lažnog morala i odvažnosti da pokaže da zrelost žene posjeduje vlastitu jedinstvenu ljepotu, onu koja nikada ne bi trebala biti izvor srama. Fotografiranje za Playboy poslužilo je kao posveta njezinoj generaciji iz 1950-ih. U 48. godini Suzana ističe da je imala izuzetno stručan tim koji je brinuo da sve teče besprijekorno.
Suzana se često osvrće na svoju romantičnu prošlost, žudeći za danima kada su strast i ljubav bile iskrenije. Ona vjeruje da je mladost suštinski povezana s ljubavlju i strašću te da su te kvalitete sada postale samo nostalgična sjećanja. Iako čezne za daškom romantike u svom životu, priznaje da mlađe generacije posjeduju idealističke predodžbe i visoka očekivanja, često spriječena strahom od odbijanja. Ipak, čvrsto vjeruje u važnost izražavanja svojih želja i želja.
Na upit kako i dalje uživa u živahnim noćnim izlascima, Suzana odgovara kako je u životu doživjela već mnoga iskustva zbog kojih sada večeri provodi uz omiljene televizijske serije ili zadivljujuću knjigu. Ipak, još uvijek povremeno ugrabi priliku za odlazak u klubove ili koncerte, iako s znatno manje žara nego u prošlosti.
Sa svojim drugim suprugom sada pronalazi radost u sadašnjosti. Kćeri su joj odrasle, ona kreće na putovanja i posjeduje šarmantnu kućicu, divan stan i odlično zdravlje. Kada je upitana o svojim željama za srećom, ona tvrdi da je sreća prolazna, ali da je treba priznati, zgrabiti i iščekivati. Dok se Suzanin san o posjetu Taj Mahalu ostvario, ona je i dalje uvjerena da nju i njezine najmilije čeka obilje neiskorištenog potencijala. Ostvarenje njezinih težnji sastavni je dio Suzanine sreće.
