– Vjerujemo da ste sada možda vidjeli koju vijest na internetskim portalima kako se neke žene ili djevojke udaju radi zarade. Većina njih su imućni ljudi u poznim godinama i imaju vrlo izdašne inozemne mirovine.
Doda li se tome da ili posjeduju velika imanja ili imaju velike farme životinja na selu s teškim strojevima, ne čudi da je to postala normalna stvar. Osim toga, imamo priče o ženama u inozemstvu koje se udaju za strane umirovljenike u nadi da će dobiti državljanstvo, koje i dobivaju, ostavljajući bradu iza sebe ako muž umre na vrijeme. Evo priče o jednoj našoj ženi koja je to napravila u Njemačkoj, ali nije se baš dobro provela.
“2014 sam došao u Njemačku i radio 3 mjeseca, da zaradim novac da kupim auto i takve stvari, imao sam brijačnicu u Bosni ali sam je zatvorio… Došao sam raditi, za nekoga Služiti, ako sam mogu služiti druge, zašto ja ne mogu? … Kad ja dođem, postoji žena koja služi mene i njega. Neću se vratiti, mama mi je dala pare i rekla: Ne znaš šta ćeš tamo, evo ti se vrati nakon što su oni tu puno legli”, počeo je ispovijedati. Hana živi i radi u Njemačkoj skoro 10 godina.
Kako je sama ispričala za Bosanski portal, kada je stigla u Njemačku bila je ispunjena strahom jer uopće nije razumjela jezik i sve je uzimala zdravo za gotovo. “Dva ili tri tjedna kasnije otišli smo u restoran i taj tip me odveo… Držao ga je jedan naš momak s Kosova i govorio je srpski… Tip nas je poslužio i sjeo i prevodio mi. Bio sam malo uplašen, pomalo nervozan, predložio mi je da mi čuva moje papire, kao da će sve biti u redu, i da me oženi, ali pod uvjetom da mu služim dok je on živ, da mu djeca ne moraju Brini se više.Ne ostavljaj ga doma…i on ima velikih problema sa mojom djecom…Kuku,šta će mi reći moji,sve Hoje i Hadži,šta će mi reći,šta još mogu Ostajem u Njemačkoj… Već imam 50 godina, tada ću moći zaraditi mirovinu, a ovaj mi je rekao da to prihvatim…”, prisjetio se Haner, s više straha u glasu. .
Za to vrijeme njezini roditelji nisu imali pojma kroz što prolazi i nisu joj dopustili da im to kaže. Na kraju se udala za muškarca u 80-ima, a kasnije je saznala da ima tri odrasla sina. Nedugo zatim je umro. “Kad je umro, sjedio sam za stolom s njegovom djecom i rekao sam im: Recite mi, ako sam uzeo nešto što nije moje, ništa mi nisu uzeli… Iako je bio u svom osamdesetih, bio je vrlo aktivan i puno su putovali zajedno”.
Na kraju se vratila u Bosnu, i dalje radila u frizerskom salonu, a završila je i kratko vrijeme živjela kod djeda, ostavivši za sobom mirovinu.
