Mnogi ljudi imaju svoju sudbinu koju slijede u životu. Ali izbor partnera može zauvijek promijeniti neke stvari. Nažalost, neki od njih nakon takvih izbora prekidaju veze s obitelji i prijateljima. Danas dolazimo u zanimljivu priču.
Romantična veza Smiljane s Albancem ostavila je posljedice na njezine najvrijednije veze, a na kraju su shvatili da je njihov prvotni sud bio pogrešan. Potomak sam Smiljane, a prije 28 godina moja se obitelj uplela u moj ljubavni život samo zato što je muškarac za kojeg sam se htjela udati bio Albanac. Moj školski kolega Artan bio je vrlo ljubazan i pažljiv.
Pronašla sam u njemu ljubav, koja je bila u skladu s mojim temeljnim vrijednostima; iskreno i bezuvjetno. Ipak, mom ocu Iliji ta veza nije imala nikakav značaj. Čim je saznao za moju vezu s Albancem, njegova reakcija se pretvorila u čisti bijes.
Upozorio me da me neće smatrati svojom kćeri ako nastavim s tim partnerstvom. Njegovi su uvjeti bili da mom dečku bude samo Srbin; sve preko toga bilo je potpuno neprihvatljivo. Jedne sam se večeri vratio s fakulteta i zatekao zatvorena vrata.
Moja pokojna komšinica Ruža me je obavestila da su moji roditelji želeli da odem kod tete Zore u Kruševac jer su tvrdili da sam ih maltretirao, ali mi nisu rekli zbog nečega što su privremeno prećutali. Završilo je tako što sam se brutalno pomirila s činjenicom da moram birati između Artana i svoje obitelji.
Nekoliko mjeseci kasnije i napetosti su se smirile, uspio sam stupiti u kontakt s Majom i bratom; usprkos tome, moj je otac odbijao priznati da sam mu kći sve dok sam bila s Artanom.
Uz suze koje su mi tekle niz lice, preklinjala sam ga da shvati da ljubav nema granica ni granica, ali on je bio uporan. Bio je to njegov autoritet koji je vladao u našoj kući, i dok sam bio rastrgan između Artana i straha od svog oca, nisam imao hrabrosti boriti se s njim.
Dakle, Ilija je dobio ono što je htio – da se Artan i ja raziđemo, ostavivši za sobom u mom životu segment tuge i nelagode. Ubrzo sam se udala za čovjeka kojeg nisam voljela.
Kad god bih si dopustila razmisliti o implikacijama bijega s njim, suočiti se s ocem i izabrati ljubav umjesto obećanja braka, njegovo bi mi se lice uvijek sjetilo. Tek nakon nekoliko dana bila sam u zračnoj luci “Nikola Tesla” i drhteći iščekivala sestrin dolazak. Dok sam čekao, izvjesni momak među putnicima, visok i tamnokos, s tim sveobuhvatnim korakom, vratio mi je sjećanje na starog Artana iz davnih dana.
Srce mi je poskočilo od nekog njegovog dvojnika. Dvije razdragane tinejdžerice ispunile su zrak veseljem u trenutku kada su izašle iz fino, dobro odjevene mlade dame od mene puno mlađe s kojom su razgovarale na albanskom, a onda se odmah iza njih pojavio Artan; visok, žilav, sjedokos i bradat, preko ramena mu je bila torba.
