U tom trenutku, u Hamiltonu, u sporednoj ulici, tijekom snježnog dana, dogodio se događaj koji je jednom čovjeku promijenio život. Miles Brewin, taksist iz Ontarija, našao se u situaciji u kojoj normalna reakcija ne bi bila dovoljna – pružio je ruku starcu koji je ležao u snijegu, gotovo na rubu života i smrti. Kasnije će postati priča o suosjećanju, brzom odgovoru i neočekivanim posljedicama koje su uslijedile.
Pregled slučaja na prvi pogled
Miles Brewin, taksist u Hamiltonu koji obavlja svoj taksistički posao, nije očekivao da će kraj njegove smjene ovog dana biti od tolikog značaja.
Nakon obilnih snježnih padalina proteklih dana, grad je bio zavejan s vrlo skliskim kolnicima prekrivenim tankim slojem snijega. Iako su ga nemogući uvjeti vožnje izmorili, jedva je čekao odvoziti posljednji krug. Dok je vozio tom sporednom ulicom, nešto mu je odmah privuklo pozornost na nekog starijeg čovjeka koji je ležao u snijegu.
Trenutačna reakcija i pomoć
Iako je mogao proći kao i svaki drugi vozač koji ga je već ostavio, Miles je odlučio stati. Starac je bio u užasnom stanju: potpuno dezorijentiran, teško disao i bio izložen hladnoći. Pao je dok je pokušavao kupiti novine, jasno dajući do znanja da ne može sam. Miles nije odugovlačio s odgovorom. Iako umoran i znajući da je vrijeme loše, nije oklijevao. Brzo je mahnuo taksiju, otišao do starca i shvatio da čovjeku treba hitna medicinska pomoć.
Ne samo da je pomoć bila trenutna, nego je Brevin odlučio poduzeti hitnu akciju i prevesti starca u najbližu bolnicu. Stanje starca je očito bilo teško, minimalno pri svijesti kilometrima je vozio vozilo s najvećom pažnjom, kao da je pretpostavljao da mu je život u pitanju. Po dolasku u bolnicu, Brevin je obavijestio osoblje o situaciji, a bolničari su brzo preuzeli brigu o pacijentu.
Neočekivani telefonski poziv
Nekoliko dana kasnije, nakon što se starac stabilizirao, Miles je primio telefonski poziv. Nije to bio bilo koji normalan poziv, već poziv iz bolnice koji je tražio više informacija o odnosu između njegovog preminulog prijatelja i starca.
Ono što nije znao je da njegova gesta dobre volje nije pomogla samo u promjeni života starca s fizičkog gledišta, već i s emocionalnog. Željeli su znati više o “pomoći suosjećajnog stranca”, a onda su vjerovali da Miles doista nije poput bilo kojeg drugog taksista koji bi starca samo ostavio u bolnici.
Ovaj poziv označio je početak nečeg neočekivanog. Miles je bio jedan od mnogih koji pomažu na ulicama grada, ali je postao dio životne priče starca koji je u tom trenutku bio na samrti. Poziv je bio tek početak daljnjih spoznaja, a za Brevina je to bio trenutak u kojem se zapitao kako jedan jednostavan čin može promijeniti nečiji život.
