Toma Zdravković, ime koje je postalo sinonim za narodnu glazbu, nezaobilazna je ličnost u povijesti jugoslavenskog glazbenog stvaralaštva. Pjesma u kojoj je nosio tugu, strast i ljubav postala je vječni dio narodne baštine. Prošlo je više od 30 godina od Zdravkovićeve smrti, a njegov duh i dalje živi kroz nezaboravne, emotivne i trajne pjesme.
Toma Zdravković bio je pjevač. No, njegov je život pripadao umjetniku ispunjenom izazovima i borbama. Njegove pjesme “Ponoćna pjesma”, “Zagrli me” i mnoge druge govore o dubokoj unutarnjoj tuzi. Život su mu obilježile prolazne ljubavi, pijanstva i borbe s vlastitim demonima. Ali kroz svoju umjetnost uspio je prenijeti emocije i stihove koji su dirnuli srca mnogih.
Zdravković je rođen u siromaštvu i vrlo skromno odrastao, što će oblikovati njegov pogled na svijet. Otkrio je glazbu i koristio je kao sredstvo za bijeg, a pjevati je počeo u ranoj dobi, tijekom tinejdžerskih godina.
Glazba mu je tada postala ne samo put za bijeg od teškog života, već i način izražavanja. Njegov uspon u glazbenoj karijeri nije bio lak, spavao je na podu i pokrivao se dronjcima, i to onim pohabanim, no ubrzo je prepoznat njegov talent koji mu je otvorio put u svijet slave.
Unatoč tome što je postao simbolom romantične narodne glazbe, Zdravković je vodio prilično dramatičan i buran osobni život. Četiri braka i brojni problemi vezani uz alkoholizam i kockanje činili su njegovu privatnost, ali istovremeno i kreativnost. U tim teškim trenucima nastaju pjesme kao kanal njegove unutarnje borbe, propalih ljubavi i patnji koje su krojile Bebčevu sudbinu.
Jedan od najemotivnijih trenutaka koji je dodatno osnažio legendu Tomija Zdravkovića dogodio se na snimanju pjesme, dok je pored njega sa suzama u očima sjedila glumica Seka Sablić.
Ovaj video brzo je postao viralan; a priča iza toga još je dramatičnija. Seka je otkrila da je Toma navodno zvao ljude na ispraćaj, a kasnije se saznalo da je njegovo zdravstveno stanje ozbiljno. Iako je bilo naznaka zdravstvenih problema, Zdravković je nastavio stvarati i pjevati, dajući sve od sebe u svakom stihu.
Nažalost, Toma Zdravković je nakon duge borbe s rakom prostate preminuo 30. rujna 1991. godine. Iako je njegov život bio tragičan, na svjetlijoj noti, njegova glazbena ostavština ostaje neizbrisiva – njegove su pjesme doista postale dijelom kolektivnog sjećanja. Time je Toma Zdravković postao legenda, a njegov glas i tekstovi zauvijek će ostati upisani u anale jugoslavenske i srpske glazbene povijesti.
