U posljednje vrijeme postalo je popularno kopirati neke stvari i običaje sa Zapada. Počet ćemo s Valentinovim i krenuti na popularnu noć vještica, je li to po pravoslavlju sve normalno i dopušteno? Mladi to ne dovode u pitanje, samo sve prihvaćaju i slave kao da je njihovo. Danas govorimo o Uskrsu, koji pada u nedjelju. Može se reći da je Uskrs pod velikim utjecajem Zapada.
Iako se zečevi ne spominju u Bibliji, uskršnja tradicija uključuje priču o božici Eostri i njezinom prijatelju zečiću te zecu koji polaže jaja u znak zahvalnosti. Tako je ovaj mit doveo do toga da je zec postao najpopularniji simbol Uskrsa, koji je djeci donosio jaja i darove.
U 16. stoljeću u Njemačkoj su se pojavili povijesni dokumenti koji dokumentiraju predstavljanje Uskršnjeg zeca, slatkog stvorenja koje je djeci donosilo živa jaja dok je ocjenjivalo njihovo ponašanje. Njemački kolonisti u 18. stoljeću kasnije su ovu tradiciju donijeli u Sjedinjene Države, a na kraju je postala senzacija diljem svijeta pod utjecajem popularne kulture i komercijalne industrije.
Uskrsni zec je u naše krajeve došao kao simbol Uskrsa, najprije u krajeve pod utjecajem germanske kulture, a kasnije se proširio po cijeloj regiji.
Pravoslavni sveštenik Predrag Popović izrazio je zabrinutost, ističući komercijalizaciju i trivijalizaciju Uskrsa. Napomenuo je da je pravi simbol Uskrsa Gospodin Isus Krist, a Uskrsnog zeca i slične simbole smatra potencijalnim nepoštivanjem i ismijavanjem Kristove žrtve.
Tvrdio je da se zec, kao poganski simbol plodnosti, ne bi trebao povezivati s kršćanskim blagdanom u spomen na uskrsnuće Isusa Krista.
Popović je tvrdio da korištenje uskrsnog zeca kao simbola Uskrsa odvlači pažnju od pravog značenja blagdana i doprinosi potrošačkoj kulturi koja često favorizira materijalizam. U svojim je učenjima poticao svoje sljedbenike da promatraju tradicionalne kršćanske simbole, poput bijelog anđela, koji je snažno predstavljao Kristovo uskrsnuće kroz svoju povezanost s praznim grobom.
Tekuća rasprava o ravnoteži između očuvanja tradicije i prihvaćanja komercijalizacije tijekom Uskrsa nije ograničena na pravoslavne zajednice; ona se proteže i na različite kršćanske kulture. Dok jedni prihvaćaju uključivanje Uskrsnog zeca u šire uskrsne proslave, drugi to vide kao odstupanje od vjerskih načela i prenaglašavanje komercijalnog aspekta.
Iznesene ideje osvjetljavaju različite aspekte Uskrsa, ilustrirajući zamršene veze između tradicije i suvremene kulture, koje često izazi
