Većina Srba koji žive u Prizrenu nalazi zaposlenje u lokalnoj crkvi, dok je samo jedan pojedinac imenovan za referenta za srpske poslove u općinskom uredu za zajednice.
Roditelji s prebivalištem u gradu Bistrici često ističu sigurnost i mogućnosti zaposlenja kao glavne faktore koji odvraćaju njihovu djecu od povratka, no ipak se u ovoj regiji još uvijek mogu primijetiti znakovi napretka.
Prije otprilike godinu dana došao sam na ovo mjesto s čvrstom odlukom da dobijem posao. Srećom, uspio sam pronaći posao uz pomoć prijatelja koji se bavi održavanjem motora.
Zaposlivši se u Brezovici, maloperspektivnom mjestu, smatram se sretnikom. Posao mi pričinjava zadovoljstvo jer se ne susrećem s izazovima i preprekama. Operacije teku glatko i bez napora, bez ikakvih komplikacija.
Prema riječima osobe srpskog podrijetla, potražnja za servisiranjem motora ostaje konstantno visoka, što rezultira stabilnim opsegom posla.
U zajednici u kojoj radi brzo je stekao opće divljenje i svi su ga toplo prihvatili. Pokazivao je ogromno poštovanje, kao da je već boravio u tom kraju. U tom okruženju, njegov identitet nije definiran njegovim srpskim podrijetlom ili statusom manjine, već ga se smatra cijenjenim članom zajednice.
Unutar njegovog radnog mjesta postoji skup pojedinaca različitog etničkog podrijetla, poput Albanaca, Turaka i Crnogoraca. Smatra da svojim uključivanjem povećava raznolikost unutar grupe i ne nailazi na poteškoće.
Komunikacija s ljudima nije problem na ovom mjestu, jer oni često sa mnom razgovaraju na albanskom, a ima slučajeva da pojedinci znaju bosanski ili srpski.
Iako su mnogi svjesni mog srpskog podrijetla, još uvijek nisam sreo nikoga tko je dovodio u pitanje moju prisutnost ili se raspitivao o mojoj odluci da dođem ovamo.
