Ivanka Šukur je žena čija je životna priča nadahnula mnoge, kako zbog svoje hrabrosti, tako i zbog nesebičnosti i ljubavi koju je pokazivala prema onima kojima je bila najpotrebnija. Njezina priča počinje 1993. godine kada je, unatoč svim izgledima, njezina izvedba promijenila život dječaka Elvisa Salkanovića u ratom razorenom Sarajevu.
Početak neobične priče
Kad je Ivanka pronašla Elvisa, već je bila majka troje djece i udovica. Njezin suprug Nedelko stradao je od granate, što je ovoj hrabroj ženi dodatno otežalo život. U ovom slučaju, Ivanka bi svaki dan u šetnji ratom zahvaćenim područjem Hrasnice čula jauke iz ruševina. Nažalost, tamo je zatekla jednogodišnjeg dječaka koji je bio prepušten sam sebi.
U ruci je držao bocu jogurta, a odjeća mu je bila prekrivena blatom. Taj trenutak promijenio je sve u njenom životu.
Ivanka nije dvojila ni trenutka. Ona hvata Elvisa i odvodi ga svojoj kući, gdje upoznaje svoju djecu: Gorana, Zvezdanu i Svetenka. Najstariji sin Golan odmah je prigrlio malog Elvisa i od tog trenutka postao mu je vjenčani brat. Iako Golan nije znao za svoju prošlost, izjavio je da Elvisa nikome neće predati, a Ivanka je u tom trenutku znala da je još jedno dijete spasila od sigurne smrti.
Ljubav i žrtva daju život
Ivanka ne samo da je prihvatila Elvisa, nego se i trudila osigurati mu hranu, odjeću, stan i prijevoz. Caritas dijeli pakete s mlijekom, ali da bi dobila mlijeko, Ivanka mora dati krv svakih sedam dana. To je radila tri mjeseca dok Elvis nije otkriven. Na nozi malog dječaka stajao je natpis da mu je majka umrla, a otac pobjegao u jedno selo u blizini Tuzle.
Unatoč ratu, velikoj nesigurnosti i vlastitim financijskim poteškoćama, Ivanka je smogla snage posvetiti se Elvisu i kroz ljubav i brigu postati njegov istinski oslonac. Nakon rata Ivanka je prepoznata kao heroj jer je u tim najtežim godinama, kada su mnogi napuštali svoje domove i obitelji, prepoznala siromašnog, slabog i nesretnog dječaka i pružila mu priliku da preživi.
Rast i izazovi
Elvis je odrastao u Ivankinom kućanstvu, gdje je uživao u ljubavi i pažnji koju mu je Ivanka poklanjala. Međutim, kako je odrastao, počeo je preispitivati svoju prošlost. Kad je imao osam godina, pitao je Ivanku zašto ga je biološka majka ostavila. Ivanka, koja je zapravo majka, nije mu htjela reći cijelu istinu. Umjesto toga, objasnila mu je da majke ponekad donose teške odluke, iako one nisu uvijek lake. Nakon tog razgovora Elvis više nikada nije postavio to pitanje.
U jednom trenutku biološka majka malog Elvisa pokušala se povezati s njim. Nazvala je Ivanku i pitala Elvisa treba li mu što, no poziv je prekinut kada je Elvis odgovorio da mu treba samo majčina ljubav. Biološki otac, Ahmed, nikada nije tražio svog sina, ali Elvis je razvio odnose sa svojom polubraćom, od kojih je s jednim od njih bio u jako dobrim odnosima, Alenom.
