Da li ikada neko ima svest o tačnom trenutku svoje smrti, ili ova misterija ostaje nerešena zauvek? Mnogi pojedinci su nastojali rasvetliti ovo pitanje, dok su i naučna istraživanja proučavala ljudsko ponašanje kada se suočava s neizbežnošću smrti.
Istraživači analiziraju uobičajene izjave i ponavljajuće snove osoba koje se približavaju kraju svog života. Nedavno otkriće dovodi u pitanje dugotrajno uvjerenje da smrt simbolizira crnu boju; umjesto toga, sada se povezuje s nijansom plave. Naučni dokazi pokazuju da, dok srce prestaje pumpati krv po tijelu, pojedinci ostaju svjesni vlastitog postojanja. Period kada mozak prestaje s aktivnošću je kratak i traje samo pola minute. Unatoč tome, istraživači s Univerziteta u Southamptonu tvrde da njihova studija, koja je obuhvatila 2.000 pojedinaca, otkriva da svijest opstaje čak tri minute nakon službene proglašene smrti. Tijekom tog vremenskog intervala, pojedinci mogu doživjeti privremeni gubitak pamćenja, što ih čini nesvjesnima događaja koji su se odvijali tijekom njihovog stanja nepostojanja. Ipak, ovo su samo neki od primjera susreta pojedinaca koji se prisjećaju specifičnih iskustava premošćivanja jaza između života i smrti.
“Sećam se trenutka ležanja u kolima hitne pomoći, kao da sam posmatrao scenu izvan svog tela. Iskustvo je bilo neobično, gotovo kao iz snova, ali sam siguran da sam svedočio sopstvenom telu u hitnoj pomoći.”
“U mom sećanju se izdvaja prisustvo medicinskog tehničara koji me je pratio, iako nikada nisam sreo pre njegove smrti. Bilo me je iznenađujuće to što mu je kosa imala zelenkastu nijansu, ali kada sam se tri dana kasnije raspitivao o njemu, njegovo ime mi je izmicalo iz pamćenja.”
“Nakon saobraćajne nesreće, kada mi je srce prestalo kucati, dočekao me je hitan poziv da ustajem. Kada sam povratio svest, suočio sam se s licem svog pokojnog brata, koji je tragično preminuo od predoziranja nekoliko godina ranije. Jedina sećanja urezana u mom umu bila su njegova svečana izjava da ću mu se ‘uskoro pridružiti’, pre nego što je nestao u etru.”
