Šok u Travniku: Starac pokušao namamiti dijete novcem, majka bijesna zbog reakcije institucija
Snimak koji je uzdrmao javnost
Na društvenim mrežama nedavno se pojavio uznemirujući snimak koji je izazvao ogorčenje širom Bosne i Hercegovine, ali i šire. Snimak prikazuje starijeg muškarca, procijenjene starosti oko 80 godina, kako otvoreno pokušava namamiti dijete nudeći mu novac i navodeći ga da pođe s njim. Ovaj incident, koji se dogodio u Travniku, još je jednom otvorio važno pitanje: koliko su naša djeca zaista zaštićena u društvu koje često okreće glavu od problema?
Na videu se čuje kako muškarac djetetu govori:
„Hajde sa mnom, sjedi tamo na fotelju, evo para“, dok dijete hrabro i jasno odbija:
„Neću, neće biti kao prošli put.“
Ovaj dijalog, kratak ali zastrašujuće jasan, šokirao je gledaoce, a brojni komentari osudili su ponašanje starca, koji kasnije nastavlja sa svojim neprikladnim zahtjevima govoreći:
„Samo malo da te ljubim.“
Identitet osumnjičenog i reakcija majke
Prema informacijama portala Crna-Hronika, osoba sa snimka je identifikovana kao Ibrahim Haskić. Slučaj je prijavljen policiji, ali, prema navodima majke djevojčice koja se nalazi na snimku, reakcija nadležnih institucija bila je krajnje nezadovoljavajuća.
Iskustvo majke: Elvira Haskić progovara
Majka djevojčice, Elvira Haskić, obratila se javnosti putem medija, izrazivši duboko razočaranje i ljutnju na neefikasnost sistema. Elvira, stanovnica Novog Travnika (mjesna zajednica Šenkovići), izjavila je da je incident prijavila odmah nakon što je došla do saznanja, ali da policija nije preduzela konkretne mjere.
Prema njenom svedočenju:
-
Incident se dogodio 22. marta 2025. godine
-
Njenoj kćerki je starac prišao pod izgovorom da joj da novac
-
Budući da ga je poznavala kao porodičnog prijatelja, djevojčica je ušla u dvorište
-
On ju je tada odveo iza kuće i pokušao je poljubiti
-
Djevojčica je pobjegla i kasnije sve ispričala prijateljicama
Iako je snimak nastao upravo kako bi se obezbijedio dokaz o njegovom ponašanju, Elvira tvrdi da policija nije uhapsila muškarca, već mu je samo uručila poziv za informativni razgovor.
“On i dalje slobodno šeta među djecom, a ja sam ga prijavila i kad sam ga vidjela kako posmatra djecu dvogledom s prozora. Ni tada nisu izašli na uviđaj.” – kaže ogorčena Elvira.
Nevidljiva borba: Društveni pritisak i ćutanje svjedoka
U ovom slučaju dodatnu težinu nosi činjenica da se jedna svjedokinja, koja je navodno posjedovala video zapise sa sigurnosne kamere iz prethodnih incidenata, dvoumila da progovori zbog društvenog pritiska. Elvira tvrdi da je svjedokinju njen suprug odgovarao, navodno zbog “sramote” koju bi priznavanje u javnosti izazvalo.
Ipak, nakon što je Elvira angažirala advokata i obratila se unutrašnjoj kontroli Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), svjedokinja je pozvana da da izjavu.
Ovo otvara niz problema koji se ne tiču samo pravnih procedura, već i društvenih normi koje i dalje sputavaju žene i žrtve da otvoreno govore o nasilju i neprimjerenom ponašanju.
Institucionalna inertnost: Kad zakon ne štiti najranjivije
Najveći problem koji se u ovom slučaju nameće jeste pasivnost institucija. Prema tvrdnjama Elvire Haskić, iako su postojali jasni dokazi i više prijava, tužilaštvo je odbilo da izda nalog za privođenje osumnjičenog.
Reakcija tužilaštva:
-
Navodno je izjavljen stav da „ako nije bilo fizičkog kontakta, nema osnova za privođenje“
-
Starac je ostao na slobodi, i dalje u kontaktu s djecom u naselju
-
Policija nije obavila uvid na osnovu drugih prijava koje su uključivale i optužbe da osumnjičeni posmatra djecu dvogledom
Ovakva tumačenja zakona izazivaju opravdan bijes i zabrinutost kod roditelja, ali i generalno nepovjerenje u institucije koje bi trebalo da štite najosjetljivije članove društva.
Građanska reakcija i aktivizam
U situacijama kada institucije zakažu, često se pojavi građanski otpor i aktivizam. Ovaj put, grupa Panteri, poznata po svom angažmanu u oblasti bezbednosti i ljudskih prava, reagovala je izjavom da će:
-
Nastaviti objavljivati slične snimke i dokaze
-
Podizati svijest javnosti o pedofiliji, uznemiravanju i nesankcionisanom nasilju
-
Zagovarati promjene u zakonskom okviru i praksi
Njihova poruka je jasna: “Ako institucije ne štite djecu, građani će to morati raditi.”
Sistem mora bolje – jer djeca nemaju drugo utočište
Ovaj slučaj nije samo izolovani incident – on je simptom dubljih društvenih i institucionalnih problema. Kada osamdesetogodišnji muškarac, poznat po sličnim pokušajima, ostane na slobodi uprkos snimku, svedočenjima i više prijava, pitanje koje se postavlja glasi:
Da li institucije rade za narod ili protiv njega?
Elvira Haskić, kao majka, učinila je sve što je u njenoj moći – dokumentovala, prijavila, obratila se medijima, angažovala pravnu pomoć. Ipak, sistem ostaje spor, pasivan i neodlučan.
U njenim riječima leži srž cijele priče:
„Djeca nisu sigurna. On slobodno hoda i opet može uraditi isto.“
Neophodne promjene:
-
Reforma zakonskog okvira – Zakon mora predvidjeti mogućnost reagovanja čak i kada nije došlo do fizičkog kontakta, posebno kada se radi o djeci.
-
Brža reakcija institucija – Policija mora imati obavezu da reaguje odmah i temeljno, a ne samo formalno.
-
Zaštita svjedoka – Društvena klima mora se menjati tako da podstiče, a ne sputava, one koji žele pomoći.
-
Podrška roditeljima i djeci – Sistem psihološke i pravne podrške mora biti dostupan odmah i bez odlaganja.
-
Edukacija javnosti – Neophodno je kontinuirano informisanje i podizanje svijesti o pravima djece i mehanizmima zaštite.
