Tragična Sudbina Anastasije Nikuline: Priča o Progonu i Nepravdi
Anastasija Nikulina, mlada stjuardesa iz Sankt Peterburga, postala je simbol borbe protiv nasilja nad ženama i nepravde sistema koji je, nažalost, često nemoćan u zaštiti svojih građana. Njena tužna priča počinje pre više od dve godine, kada je pokušala da pobegne od svog bivšeg partnera, Morgana Alberta Albertoviča, koji joj je postao progonitelj. Nažalost, Anastasija je, i pored svih svojih napora, izgubila život u brutalnom napadu koji je šokirao čitav svet. Ova tragedija nije samo lična priča, već i pitanje koliko je naš pravosudni sistem sposoban da zaštiti svoje najranjivije građane.
U video poruci objavljenoj na društvenim mrežama krajem novembra, Anastasija je jasno izrazila strah za svoj život. “Čovek koji me proganja i muči, zove se Morgan Albert. Protiv njega je podneta prijava, ali je iz nekog razloga odbačena,” rekla je, ostavljajući mnoge da se pitaju kako je moguće da je njen glas ostao nečujan. Ovaj trenutak, nažalost, nije samo njen – on predstavlja stvarnost mnogih žena koje se bore protiv nasilja, a kojima pravosudni sistem ne pruža potrebnu podršku. Samo tri nedelje kasnije, pronađena je mrtva u luksuznom hotelu u Dubaiju, što je dovelo do pitanja o zaštiti žrtava nasilja u društvu i pogotovo o tome koliko su se institucije posvetile ovom problemu.
Brutalni Napad i Istražni Proces
Istraga je otkrila da je Anastasija ubijena na brutalni način, sa više od deset uboda nožem. Ovaj zločin je bio klasifikovan kao zločin iz strasti, a njeno telo je bilo dodatno oskrnavljeno, što baca dodatnu senku na ljudsku prirodu i mučnost zločina. Napadač, za kojeg se ispostavilo da je Morgan, bio je identifikovan zahvaljujući snimcima sa bezbednosnih kamera, ali je već bio u Rusiji kada su ga uhvatili. Njena smrt je bila tragičan završetak dugog perioda straha i torture, a pitanje koje se postavlja jeste – koliko je još žrtava potrebno da bi se sistem probudio? Ova situacija je dovela do široke diskusije o tome kako se tretiraju prijave nasilja i koliko su žrtve zaštićene u sistemu koji bi trebao da ih štiti.
Anastasija je pokušavala da se zaštiti na sve moguće načine. Iako je podnosila prijave protiv Morgana zbog zlostavljanja i pretnji, njen glas nije bio dovoljno jak u očima pravosudnog sistema. Osećajući se nemoćno, na kraju je odlučila da pobegne u Dubai, nadajući se da će pronaći sigurnost. Međutim, Morgan je, uz pomoć svojih veza, uspeo da je pronađe i na kraju joj oduzme život, ostavljajući mnoge da se pitaju kako je to bilo moguće. Ova situacija ističe ozbiljne nedostatke u sistemu koji se bavi zaštitom žrtava, kao i nužnost reformi koje će omogućiti žrtvama da se osećaju sigurnije kada prijave nasilje.

Kako je Sistem Zakazao?
Priča Anastasije Nikuline nije jedinstvena; ona otkriva duboku krizu u sistemu zaštite žrtava nasilja u Rusiji i širom sveta. Mnoge žene se suočavaju sa sličnim situacijama, gde umesto da dobiju potrebnu zaštitu, bivaju ignorisane. Iako je Anastasija podnosila više prijava, svaka od njih je bila odbačena, što dovodi do pitanja o efikasnosti policije i pravnih institucija u suočavanju s problemom nasilja nad ženama. Statistika pokazuje da je veliki broj prijava zlostavljanja često u potpunosti zanemaren, što je dovelo do stvaranja osećaja bezizlaznosti među žrtvama, koje se često ne usuđuju da potraže pomoć.
Kako je istaknula jedna od Anastasijinih prijateljica, “Sistem je zakazao. Umesto da se osnaže žrtve, mnoge žene su prepuštene same sebi u borbi protiv svojih progonitelja.” Ova situacija dodatno komplikuje činjenica da mnogo žena ne prijavljuje nasilje, bojeći se da njihova prijava neće biti shvaćena ozbiljno. Anastasijina tragedija bi trebala biti poziv na buđenje – ne samo za pravosudne institucije, već i za društvo u celini. Potrebno je stvoriti ambijent u kojem će žene imati poverenje u to da će njihova prijava biti ozbiljno shvaćena, a ne ignorisana.

Posljedice i Održavanje Sećanja
Anastasijina smrt ne može biti zaboravljena, niti bi trebala biti. Njena priča treba da bude podstrek za promene u sistemu, kako bi se obezbedila bolja zaštita ženama koje su žrtve nasilja. U mnogim slučajevima, pravosudni sistem se pokazao kao nesposoban da adekvatno reaguje na prijave nasilja, ostavljajući žrtve da se bore same. Ova situacija zahteva kolektivno delovanje i promenu zakonskih okvira koji će omogućiti efikasniju zaštitu svih građana, posebno najranjivijih.
Oporavak i izgradnja društva koje će istinski štititi svoje članove je proces koji zahteva vreme, ali se mora početi odmah. Podizanje svesti o ovim pitanjima, kao i obezbeđivanje resursa za pomoć žrtvama nasilja, od suštinskog je značaja. Anastasijina priča može da služi kao upozorenje i poziv na akciju, kako bi se sprečile slične tragedije u budućnosti. Na kraju, ona zaslužuje da bude zapamćena kao junakinja koja se borila protiv sistemske nepravde, a ne samo kao još jedna žrtva. Njena borba za pravdu može poslužiti kao inspiracija mnogim drugim ženama koje se suočavaju sa sličnim situacijama, podstičući ih da se bore za svoja prava i sigurnost.







