Prije više od tri desetljeća svijet se oprostio od izuzetne i darovite braće blizanaca Predraga Pepija i Dragana Lakovića koji su krasili prostore filma i kazališta. Njihov izvanredni talent i neusporedivi doprinosi ostavili su trajni trag na tkivu naše nacionalne kulture. Njihove izvedbe i likovi i danas se njeguju i poštuju kao sastavni dio naše bogate kulturne baštine.
Očaravajući talent Predraga Pepija Lakovića došao je do punog izražaja dok je krasio televizijski ekran, bez muke oživljavajući lik nezadovoljnog redatelja u filmu “Majstori, majstori” i šireći radost kao komičar čika Kosta iz Pariza u “Boljem životu”. “. Nadalje, vješto je portretirao starijeg brata blizanca još jednog omiljenog glumca i idola iz djetinjstva, Dragana Lakovića, koji je vodio nadaleko obožavani program “Djeco, pjevajte s nama” i posudio svoj očaravajući glas dragim melodijama koje su odigrale ključnu ulogu u našem formiranju. godine.
Predrag se 1997. godine, u 68. godini života, oprostio od ovozemaljskog carstva na mirnoj Mrtvi Tisi kod Čuruga. Tražeći utjehu i predah, sklonio se u svoju vikendicu smještenu na Bisernom izlulu. Nažalost, niz nedaća spriječio ga je da ostvari svoju ulogu u filmskom remek-djelu Emira Kusturice, “Crna mačka – bijeli mačor”. Stoga je Predrag Miki Manojlović angažiran da preuzme njegovu ulogu u završnim sekvencama filma.
Pokojni Dragan Laković, proslavljeni izvođač u glumačkom i pjevačkom svijetu, ostavio je trajan pečat svojom omiljenom zbirkom dječjih pjesama, koje nastavljaju odjekivati među sljedećim generacijama. Tragično, svoju preranu smrt dočekao je u dobi od 62 godine u granicama vlastite rezidencije, točno na dan kada je trebao počastiti pozornicu u glavnoj ulozi Don Quijotea u kazališnoj produkciji “Čovjek iz La Manche”. Upravo u svom domu u Ulici Đure Daničića 11, smještenom u srcu Beograda, doživio je smrtonosni srčani udar, baš kad se spremao krenuti na put u kazalište.
Nakon Lakovićevog tragičnog gubitka, njegove kazališne kolege, predvođene Slobodanom Bodom Ninkovićem, krenule su u jednomjesečni pokušaj popunjavanja praznine nastale njegovim odlaskom. Unatoč njihovom trudu, pokazalo se da je uloga Don Quijotea skrojena samo za Lakovića. Ninković se s nostalgijom prisjeća vlastite čežnje upravo za tom ulogom, jer se živo sjeća Lakovićeva nezaboravnog portretiranja Don Quijotea u mjuziklu Kazališta na Terazijama početkom devedesetih.
Laković je, nažalost, preminuo prije treće izvedbe. U pokušaju da ga zamijeni Ninković je pozvan, no tijekom prve probe, kad je započeo uvodnu pjesmu, i zbor i balet naglo su zastali, prepoznavši nenadoknadivu prazninu koju je ostavio Laković. U svjetlu nedavnog i tužnog gubitka Dragana, učinili smo još jedan pokušaj. Boda Ninković se zahvalio i priveo kraju naš susret noseći teret tuge u našim srcima.
U dubinama interneta mnogo godina kasnije osvanula je gnusna izmišljotina koja sugerira da je Laković svoju smrt dočekao u siromaštvu u vlaku na Željezničkom kolodvoru. Međutim, njegova kći Ljiljana Laković bila je prisiljena oštro demantirati tu neistinu. “Dana 31. svibnja 1990. mirno je preminuo u utočištu vlastitog doma, cijenjen kao požrtvovani suprug, otac, prijatelj i kolega. Zaista je zbunjujuće da nakon 24 godine netko okleveće preminulu osobu, tako Ne poštujući svoju obitelj, prijatelje, kolege i kazalište kojemu se svesrdno posvetio do posljednjeg dana, odbijam se spustiti na razinu neutemeljenih urbanih legendi”, odlučna je.
Trajni utjecaj braće Laković, cijenjenih ličnosti srpskog kazališta, i njihov duboki utjecaj na film, glazbu i kulturu ostat će zauvijek urezan u našem zajedničkom sjećanju. Odajući počast izuzetnim zaslugama Dragana Lakovića, Pošta Srbije predstavila je specijalnu poštansku marku s njegovim likom u sklopu cijenjene kolekcije “Velikani srpskog glumišta”.
