Fahrija Adrović, poznata učiteljica iz Olova preminula u utorak, 7. oktobra 2025. godine, u 81. godini života, nakon duge i teške bolesti – piše Crna-Hronika.
Fahrija Adrović – život, oproštaj i porodična tragedija koja je potresla Olovo
U malom bosanskom gradu Olovu, tišinu jesenjeg dana 7. oktobra 2025. godine prekinula je tužna vijest – preminula je Fahrija Adrović, dugogodišnja učiteljica, voljena od strane svojih učenika i poštovana u lokalnoj zajednici. Njena smrt u 81. godini života označila je kraj jedne skromne, ali izuzetno značajne životne priče žene koja je generacijama prenosila znanje, vrijednosti i toplinu ljudskog odnosa.
Iako se očekivalo da će njena bolest imati neminovan ishod, vijest o smrti duboko je potresla njene bližnje, bivše učenike i prijatelje. Još veću tugu izazvala je činjenica da njen sin Ammar Adrović, u trenutku njene smrti, nije mogao prisustvovati dženazi zbog sudske odluke koja mu je onemogućila da se oprosti od majke. Ovaj događaj spojio je tugu jedne porodice s težinom pravosudne procedure, otvarajući pitanje humanosti i prava na dostojanstven oproštaj.
1. Oproštaj od učiteljice koja je obilježila generacije
Fahrija Adrović bila je poznata po svom pedagoškom radu, predanosti i toplini koju je širila među učenicima. Tokom dugogodišnjeg službovanja u olovskim školama, ostavila je dubok trag – ne samo kroz znanje koje je prenosila, već i kroz svoj iskreni odnos prema djeci i njihovim porodicama.
Njena dženaza-namaz klanjana je 8. oktobra 2025. godine na Zagradu, u 16:00 sati. Na ispraćaj su došli brojni građani – porodica, prijatelji, bivši učenici i kolege – svi oni koji su željeli odati počast ženi koja je bila oličenje skromnosti i poštenja. Atmosfera na dženazi bila je ispunjena tugom, ali i poštovanjem prema životu koji je Fahrija vodila.
Ljudi su je opisivali kao učiteljicu koja nikada nije odustajala od svojih učenika, čak i kada su oni sami sumnjali u sebe. Bila je simbol jedne generacije prosvjetnih radnika koji su radili iz ljubavi, ne iz interesa. Upravo zato, njena smrt doživljena je kao gubitak ne samo za porodicu, već i za cijelu zajednicu.
2. Dugotrajna bolest i posljednji dani
Prema riječima njenih bližnjih, Fahrija je duže vrijeme bolovala i borila se sa hroničnim zdravstvenim tegobama. Iako je bila svjesna ozbiljnosti svog stanja, ostala je smirena i dostojanstvena do kraja. Nije voljela govoriti o bolesti, već se trudila da ohrabruje druge, čak i u trenucima kada joj je bilo najteže.
Porodica i prijatelji ističu da je u svojim posljednjim danima često govorila o važnosti mira, oprosta i ljubavi. Njen život bio je ispunjen skromnošću, a odlazak u 81. godini došao je kao kraj jednog poglavlja koje je obilježilo više decenija prosvjetnog rada i posvećenosti ljudima.
3. Porodična bol – sin Ammar nije mogao prisustvovati dženazi
Najbolniji trenutak u cijeloj ovoj priči dogodio se kada je postalo jasno da Ammar Adrović, sin preminule Fahrije, neće moći prisustvovati njenoj sahrani. Sudska odluka, donesena u sklopu istrage i mjera pritvora, onemogućila mu je da posljednji put vidi majku i klanja joj dženazu.
Ova odluka izazvala je burne reakcije u javnosti, naročito među mještanima Olova i šire javnosti koja je vijest pratila putem medija. Mnogi su smatrali da, bez obzira na prirodu optužbi, svako ima pravo da se oprosti od roditelja, naročito u situaciji kada to ne bi ugrozilo tok istrage.
Portal koji je pratio slučaj naveo je da se Ammar Adrović trenutno nalazi u pritvoru, zajedno s još nekoliko osoba, zbog sumnje na pokušaj iznude. Međutim, ljudski aspekt situacije, odnosno njegova nemogućnost da prisustvuje majčinoj dženazi, izazvao je saosjećanje i tugu među mnogima koji su poznavali porodicu Adrović.
4. Detalji istrage u okviru akcije “Ombra”
Da bi se razumjelo zašto je Ammar bio spriječen da prisustvuje sahrani, potrebno je osvrnuti se na akciju “Ombra”, u okviru koje je lišen slobode.
Prema dostupnim informacijama, Općinski sud u Sarajevu ranije je odredio jednomjesečni pritvor Ammaru Adroviću, zajedno s još trojicom osumnjičenih – Besimom Zubanom, Sabahudinom Muhićem i Mensudom Halilovićem.
Osumnjičeni su, prema navodima tužilaštva, pokušali iznuditi 150.000 KM od jedne osobe u Sarajevu, prijeteći joj ozbiljnim posljedicama ako ne preda novac ili ne prepiše vlasništvo nad nekretninom. U akciji su, osim pomenute četvorke, uhapšeni i Sehad Zeković, glavni inspektor Općine Vogošća, te jedan maloljetnik od 17 godina.
Tokom pretresa, policijski službenici pronašli su i zaplijenili:
-
oko 50.000 KM u različitim apoenima,
-
vatreno oružje i municiju,
-
palice, bokser i druge predmete koji su mogli poslužiti za izvršenje krivičnog djela.
S obzirom na prirodu optužbi i težinu dokaza, sud je procijenio da postoji opasnost od ponavljanja krivičnog djela, zbog čega je odlučio da pritvor produži i u trenutku kada je preminula Ammarova majka.
Odluka je pravno utemeljena, ali emotivno izuzetno teška, jer je time sin ostao uskraćen za priliku da se oprosti od majke koja mu je, prema riječima prijatelja porodice, bila “životna podrška i oslonac”.
5. Reakcije javnosti i moralna dilema
Cijeli slučaj otvorio je pitanje odnosa između pravosudnih procedura i ljudskih prava u trenucima porodične tragedije. Dok jedni smatraju da je sud morao dosljedno poštovati zakon i spriječiti moguće rizike, drugi ističu da se u takvim okolnostima mora naći način da se obezbijedi makar kratkotrajna sloboda u pratnji policije, kako bi se omogućio dostojanstven oproštaj.
Mještani Olova, u razgovorima nakon dženaze, izražavali su razumijevanje za zakonske okvire, ali i tugu zbog hladnoće sistema koji ne prepoznaje bol pojedinca.
Za mnoge, vijest da Ammar nije bio uz majku u njenim posljednjim trenucima bila je dodatni udarac u već tužnoj priči.
6. Život i naslijeđe Fahrije Adrović
Kada se govori o Fahriji Adrović, ne može se izbjeći činjenica da je njeno ime postalo sinonim za odgovornost, znanje i ljudskost.
Učiteljica koja je u decenijama svog rada odgojila brojne generacije, uvijek je vjerovala da se pravi uspjeh ne mjeri materijalnim bogatstvom, već brojem srca koja si dotakao.
Njeni bivši učenici često ističu da su kroz njene lekcije naučili ne samo čitati i pisati, već i živjeti pošteno, raditi marljivo i pomagati drugima.
U razgovorima nakon njene smrti, mnogi su dijelili uspomene – od anegdota iz učionice do savjeta koje im je davala za život.
Jedan bivši učenik rekao je: “Nije bila samo učiteljica. Bila je kao druga majka. Kada bi te ukorila, to bi bilo iz ljubavi. Kada bi te pohvalila, znao si da si to stvarno zaslužio.”
Smrt Fahrije Adrović nije samo odlazak jedne učiteljice – to je kraj jedne epohe u kojoj su vrijednosti poput poštenja, rada i saosjećanja bile stubovi društva. Njena životna priča pokazuje da pravi trag ne ostavljaju oni koji posjeduju, već oni koji nesebično daju.
Tragedija koja je pratila njen odlazak – nemogućnost sina Ammara da prisustvuje dženazi – podsjetila je javnost na težinu ljudske patnje koja se često ne vidi iza hladnih sudskih odluka. Ova priča tako postaje i simbol sukoba između zakona i emocije, pravde i humanosti.
Fahrija Adrović ostaje upamćena kao žena koja je, i u životu i u smrti, povezala ljude kroz ljubav, poštovanje i sjećanje. Njeno ime će se i dalje spominjati u Olovu – ne samo kao učiteljice, nego kao simbola dobrote i snage jedne generacije koja je vjerovala u vrijednost znanja i ljudskosti.
