U doba pandemije koronavirusa, svijet je svjedočio nevjerojatnom porastu interesa za proročanstva i teorije zavjere. Dok su se ljudi borili s neizvjesnošću i strahom, društvene mreže postale su plodno tlo za širenje ideja koje su ponekad bile daleko od razuma. Ovaj fenomen nije nov; zapravo, vjerovanja u proročanstva i viđenja datiraju još iz davnih vremena.
Jedan od najpoznatijih proroka iz povijesti svakako je Nostradamus, francuski apotekar i astrolog iz 16. stoljeća. Njegova djela, napisana u formi zagonetnih katrena, izazivaju divljenje i skepticizam u istoj mjeri. Nostradamus je predvidio mnoge značajne događaje, od izbijanja svjetskih ratova do rušenja kula blizanaca u New Yorku. Iako su njegovi proročanstva često obavijena velom misterije i kontroverzi, mnogi smatraju da je njegov rad vrijedan pažnje, iako ga nije lako dešifrirati.
Na Balkanu, s druge strane, posebno mjesto zauzima baba Vanga, slijepa bugarska proročica koja je stekla ogromnu popularnost. Njene prognoze, koje su se često ticale političkih događaja i prirodnih katastrofa, privukle su veliku pažnju tokom godina. Mnogi i danas traže savjete i viđenja, a njena zaostavština živi kroz brojne nasljednike koji se, poput nje, predstavljaju kao ljudi s posebnim sposobnostima.
U ovoj eri digitalne komunikacije, pojavili su se i moderni proroci koji svoje vizije dijele putem društvenih mreža. Jedan od najbizarnijih slučajeva je Brajant Džonson iz Amerike, koji je tvrdio da je putovao kroz vrijeme i stigao iz 2048. godine. Njegovo upozorenje o dolasku vanzemaljaca izazvalo je pažnju, ali i sumnju među ljudima. Policija ga je uhapsila 2017. godine nakon što su njegovi susjedi prijavili uznemiravanje. Džonson, pod utjecajem alkohola, objašnjavao je policajcima tko je i zašto je ovdje, odbijajući liječničku pomoć i zahtijevajući da ga odvedu kod gradonačelnika.
Ovi fenomeni postavljaju važna pitanja o ljudskoj prirodi i potrebama. Zašto ljudi traže odgovore u proročanstvima, posebno u vremenima krize? Možda se radi o ljudskoj potrebi za kontrolom nad vlastitim životima, potrebom za objašnjenjima koja nadilaze znanstvene ili racionalne pristupe. U vremenima neizvjesnosti, pojedinci često traže simboliku i uvjerenja koja im omogućuju da se suoče s realnošću koja ih okružuje.
Društvene mreže, kao moderna arena za razmjenu informacija, dodatno su olakšale širenje ovih ideja, bez obzira na to koliko bile neosnovane. Algoritmi koji favoriziraju senzacionalizam dodatno potiču cirkulaciju teorija zavjere i proročanstava, stvarajući spiralu u kojoj se istina i fikcija često prepliću.
Na kraju, dok se svijet suočava s novim izazovima i neizvjesnostima, jedno je sigurno: vjerovanja u proročanstva i teorije zavjere neće nestati. Ljudi će nastaviti tražiti odgovore, možda i u najneobičnijim izvorima, pokušavajući pronaći smisao u kaotičnom svijetu. U tom smislu, fenomeni poput Brajanta Džonsona možda nisu samo izolirani slučajevi, već ogledalo dubokih ljudskih strahova i nada.
