Ne može se zanemariti zapažena karijera i cijenjeni ugled Tanje Bošković, koja se ističe među rijetkim glumicama koje su postigle takav ugled. Posebno je poznata po svojoj nepokolebljivoj predanosti izražavanju svojih misli bez rezerve i odbijanju povinovanja nametnutim propisima. Unatoč tome, njezina nepokolebljiva predanost održavanju svojih načela i vrijednosti, s najvećim fokusom na davanje prioriteta čovječanstvu, ostaje njezin najveći prioritet.
Posjećivanje samostana postalo je sastavni dio njezina života jer joj kroz razgovore s redovnicima neprestano donosi duboki osjećaj mira i sreće. Kad god se nađe u Beogradu, nedjeljno jutro posveti obilasku Hrama Svetog Save. Značenje vjere u njezinu životu dodatno je prikazano njezinim razmišljanjem o prihvaćanju monaškog načina života.
Prošla mi je misao da prihvatim monaški način života, ali moram priznati vlastita ograničenja. Izniman dar discipline je nešto što mi nedostaje. U mladosti sam imao buntovnu prirodu. Međutim, postoji neukroćeni duh unutar carstva kreativnosti. Kako bih spriječio nepotrebnu patnju, jer sam vješt u samokažnjavanju, odustao sam od težnje da postanem redovnik, kako je Tanja otkrila u intervjuu za magazin “Glorija”. Ona crpi utjehu iz svoje vjere, koja hrani njezino cjelokupno stanje bića.
Kao pripadnik živahne i otporne populacije, još nisam doživio nijedno kihanje u razdoblju od 36 godina. Zaista je zbunjujuće svjedočiti letargiji koja je obuzela druge. I dalje se bavim aktivnostima koje me okrepljuju, kao što su trčanje, skakanje, jurnjava, oslobađanje moje divlje strane i pjevanje. Ocean i plivanje zauzimaju posebno mjesto u mom srcu, služeći kao moja strast. Kada je riječ o prehrani, nalazim zadovoljstvo u skromnoj šačici hrane, shvaćajući da je jednostavnost sve što čovjeku uistinu treba. Moj stil života zrcali stil skromnog seljaka, lišenog svake želje za pretjerivanjem ili prekoračenjem svojih granica. Možda me upravo moja nepokolebljiva predanost molitvi, pričesti i ispovijedi održava u takvom iznimnom duhovnom i tjelesnom stanju, donoseći neizmjernu radost mom biću. Gospodin mi je podario brojne blagodati i potpuno sam zadovoljan. Nadalje, Gospodin me obdario darom djece, ispunjavajući moje srce bezgraničnom srećom. Ljubav je uvijek bila preplavljena mojim životom i zbog toga sam duboko zahvalan. Taj osjećaj dijeli i glumica, koja tijekom svog postojanja nikad nije osjetila nedostatak ljubavi.
U svom svjesnom nastojanju da se klonim negativnih misli, smatram ih moralno pogrešnim. Kad se takve misli pojave, brzo ih odbacim bez oklijevanja. Moj osjećaj vrijednosti ne ovisi o oblačenju dizajnerske odjeće; umjesto toga, nalazim ispunjenje i naklonost svoje djece, roditelja, sestre, prijatelja i susjeda. Ljubav koju primam ne zahtijeva nikakve izvanredne radnje s moje strane. Nemam potrebe za automobilima jer više volim jednostavno hodanje kamo god idem. Samo u stisci s vremenom pribjegavam korištenju javnog prijevoza. Pravo blagostanje nalazi se u našim dušama, a naša fizička tijela reagiraju i na pozitivne i na negativne misli. Pozivam čitatelje da se oslobode svojih briga i prihvate potragu za užitkom. Ovu mudrost prenosi ova žena u intervjuu za “Kurir”. Prema njezinim riječima, ključ ljepote ne leži u kremama ili tretmanima, već u hranjenju duše.
Tijekom moje cjeloživotne potrage za estetikom, stalno sam bio očaran opipljivim područjem. Ipak, masti i proizvodi za njegu kose za mene nemaju veliki značaj. Ono što me istinski uznemiruje su reklame koje varljivo obećavaju sreću vanjskim sredstvima. Autentična sreća se potiče kroz poseban pristup, onaj koji zahtijeva vrijeme i predanost. Što se tiče linija urezanih na mom licu, ponosno ih pokazujem u znak slavljenja. Naša tijela prirodno prolaze kroz proces starenja i propadanja, ostavljajući me zbunjenom zašto neke žene vjeruju da će ih ubrizgavanje toksina u lice učiniti manje osjetljivima. Upotreba silikona je suvišna; koga pokušavaju uvjeriti? Sebe kad gledaju u svoj odraz? Ova ideja je i zbunjujuća i obeshrabrujuća.
Obeshrabrujuća je spoznaja da je netko možda vodio plitak i neispunjavajući život, lišen smislenih doprinosa drugima. Nažalost, nismo uspjeli u svoju djecu usaditi važnost velikodušnosti i razumijevanja da je naša vrijednost određena onim što dajemo. Prevladavajuća izjava 21. stoljeća sada je postala “Izgledam, dakle jesam”, istiskujući “Mislim, dakle jesam” iz 19. stoljeća i “Imam, dakle postojim” iz 20. stoljeća. Trenutno stanje stvari u ovom stoljeću duboko je zabrinjavajuće, jer se čini da čovječanstvo posrće u određenim aspektima. Međutim, nalazim utjehu u nevjerojatnoj moći jezika i komunikacije, što je jedno od naših najvećih postignuća. Sve dok postoje iznimni pojedinci koji nas inspiriraju da težimo boljem, nadam se da se sve neće srušiti. To je spoznaja do koje je Tanja došla.
