Dok je bio prevoditelj Josipu Brozu Titu, cijenjenom vođi Jugoslavije, kao i drugim istaknutim osobama u vladi i partiji, Ivan Ivanji skupio je više od dvadeset godina zajedničkog iskustva. U okviru tih iskustava, Ivanji je otkrio mnoštvo zadivljujućih anegdota, rasvjetljavajući Titove interakcije s kolegama vođama i pružajući uvid u svakodnevne događaje iz njegova života.
Ivanji je ispričao fascinantnu priču o ručku u Dusseldorfu 1974. u Titovu čast. Predsjednik pokrajinske vlade Heinz Kühn održao je zdravicu tijekom događaja, ali je Titov odgovor dobio neočekivani obrat. Umjesto da se drži pripremljenog scenarija, Tito je odlučio improvizirati i očarati publiku svojim pametnim odgovorom, dijeleći svoje mladenačke težnje da se preseli u Ameriku.
Ivanji je primijetio da, iako Tito možda nije bio zadivljujući govornik, posjedovao je talent za spontano razmišljanje i često je koristio svoj šarm da svoje perspektive prenese na bezbrižan način.
Čak i u promjenjivim okolnostima, Tito je ostao nepokolebljiv u svom načinu razmišljanja, kako pripovijeda Ivanji. Glavna ilustracija ovog nepokolebljivog stava bila je kad mu je zabranjeno prisustvovati nogometnoj utakmici Jugoslavija – Njemačka iz sigurnosnih razloga. Umjesto toga, iskoristio je priliku da ugosti jugoslavensku reprezentaciju na ukusnom ručku. Čak i tijekom utakmice, Tito se nije ustručavao podijeliti svoje poglede na taktičke aspekte, pokazujući svoju duboko ukorijenjenu ljubav prema nogometnom sportu.
Prepričavanjem tih narativa, Ivanji je razotkrio dosad neotkrivene aspekte Titova karaktera, pokazujući njegovu vještinu prilagođavanja i snalaženja u različitim okolnostima s bezbrižnim i komičnim pristupom. Nadalje, Ivanji je otkrio zadivljujuće epizode iz Titova osobnog života, posebno istaknuvši prilike provedene uz njegovu suprugu Jovanku. Ovi izvještaji nude pogled u skrovito carstvo jedne od najutjecajnijih političkih osoba tog doba, otkrivajući njegovu relativnu ljudskost i veze koje je njegovao sa svojim kolegama.
Rođen 7. svibnja 1892. godine u selu Kumrovec, koje je u to vrijeme bilo u sastavu Austro-Ugarske, Josip Broz Tito pojavio se kao istaknuti jugoslavenski političar i vođa. Imao je ključnu ulogu u uspostavi i upravljanju Socijalističkom Federativnom Republikom Jugoslavijom. Titov život ugasio se 4. svibnja 1980. u Ljubljani, u Sloveniji.
Tijekom Drugog svjetskog rata Tito se pojavio kao istaknuta osoba u pokretu otpora protiv nacističke okupacije Jugoslavije. Predvodeći partizanski pokret višestruko se obračunavao i s okupatorima i s domaćim suradnicima. Nakon rata Tito je uspješno učvrstio svoju vlast i preuzeo vodstvo u novonastaloj socijalističkoj Jugoslaviji.
Tijekom svog mandata kao predsjednika Jugoslavije, Tito je provodio strategiju koja je davala prednost autonomiji od Sovjetskog Saveza i odigrao ključnu ulogu u uspostavi Pokreta nesvrstanih. Pod njegovim vodstvom, Jugoslavija je doživjela zapažene pomake u gospodarstvu i ukupnom razvoju, dok je također napravila značajne korake u socijalnoj politici i kulturnim nastojanjima. Ipak, Titovo vodstvo nije bilo bez nedostataka, jer je primjenjivao autoritarnu taktiku i potiskivao političke disidente. Vršio je strogu kontrolu nad nacionalnim političkim i društvenim krajolikom, idući toliko daleko da je zabranio političku oporbu i ograničio slobodu tiska.
Nakon Titove smrti 1980. godine, Jugoslavija je proživjela razdoblje političkih previranja koja su u konačnici rezultirala njezinim raspadom 1990-ih. Naslijeđe Josipa Broza Tita na Balkanu predmet je rasprava. Dok jedni hvale njegov doprinos u borbi protiv fašizma i modernizaciji Jugoslavije, drugi osuđuju njegovu autoritarnu vladavinu i nepostojanje demokratskih sloboda. Bez obzira na to, ne može se poreći njegova značajna uloga kao vođe koji je duboko utjecao na tijek Balkana kroz 20. stoljeće.
