Stoga je i najstručnijim liječnicima ponekad vrlo teško razlikovati glavobolju uzrokovanu migrenom od nekog drugog ozbiljnijeg stanja, recimo tumora na mozgu. Zbog toga svi znakovi koji bi mogli upućivati na tumor obično prolaze nezapaženo ili pogrešno protumačeni, što ima vrlo ozbiljne zdravstvene posljedice.
Poput onog Meta Carpentera, pojedinca čiji je tumor na mozgu ostao neotkriven osam godina; nažalost, bilo je neizlječivo. Carpenter je od tada odlučio izaći i ispričati ovu priču kako bi senzibilizirao ljude na kritične znakove upozorenja na koje svi trebamo paziti. Ovaj dramatičan način postavljanja dijagnoze mogao bi omogućiti drugim pojedincima da prepoznaju simptome u ranoj fazi prije nego što to postane veliki problem.
Prema snimljenom intervjuu s Mattom Carpenterom, desetogodišnjem dijagnostičkom putovanju tumora na mozgu dane su pojedinosti o simptomima koji se pojavljuju u njegovom životu. Ovaj je rad pokrenuo raspravu o nekoliko kardinalnih znakova za koje autor vjeruje da su ga trebali potaknuti da potraži liječničku pomoć puno ranije.
Vjerojatno je masa u njemu bila zadnjih desetak godina od 2010. da nije bilo otkrića ni nakon prvog CT-a u bolnici. Nije ni slutio da nešto užasno nije u redu s njim i nastavio je sa svojim životom sve do tih osam godina kasnije, 2018., kada mu je dijagnosticiran gliom na mozgu zbog kojeg je morao biti podvrgnut hitnoj operaciji.
U svom videu na TikTok-u podijelio je i neka životna iskustva, navodeći da je većinu simptoma koje je pokazivao vezao upravo uz stres i prezaposlenost, vjerujući da će s vremenom sve nestati. Činilo se da sve što je proživljavao ima neko logično objašnjenje, no kasnije je shvatio da je bio u zabludi.
“Mogu vam barem reći neke znakove i simptome tumora na mozgu”, započeo je Carpenter, napomenuvši da je tumor rastao već neko vrijeme i niti jednom za sve to vrijeme nije imao ozbiljne glavobolje, čak ni nakon pijanke, što prema njegovim riječima, to bi ga učinilo mamurnim vrlo iznenađujućim jer su glavobolje najčešći simptom tumora na mozgu.
Jedan simptom koji je Carpenter kasnije primijetio, ali nikad nije povezao s tumorom, objašnjava kao čudan govor. Na primjer, svako toliko bi netočno izgovarao riječi ili se nije mogao sjetiti kako se neke riječi pravilno izgovaraju ili bi zaboravio što želi reći usred rečenice. Ovo je bilo čudno, pomislio je možda, samo možda, vrijeme za posjet logopedu, ne shvaćajući da je to možda povezano s ozbiljnim problemima u mozgu.
Osjećajući se lakoćom zbog toga, Carpenter je nastavio ignorirati znakove sve dok se godinama kasnije nisu počeli pojavljivati drugi simptomi. Njegove emocionalne reakcije postajale su sve dereguliranije i povremeno bi imao nagle promjene raspoloženja, nešto što se opet pripisuje velikom stresu na poslu zbog kojeg je radio 70-80 sati tjedno. Svaka bi druga osoba vjerojatno shvatila da ovi putokazi možda ukazuju na nešto ozbiljnije, ali ne Carpenter; samo je to sveo na to da je dio njegovog ubojitog posla.
Ali 2017. godine, dok smo putovali u Ameriku, dogodio se takav incident koji je mogao biti glavni znak. Dok je letio, zaspao je u krilu pokraj irskog para; kad se probudio, napao ga je silovit napadaj. Ispuštao je čudne zvukove, duboko je slinio i nije mogao pomaknuti tijelo prema kraju. Njegovo disanje postalo je teško, a par pokraj njega izgledao je uplašeno. Isprva je pretpostavio da je to samo ružan san. Slični simptomi javili su se i kasnije, pa je morao priznati da bi se moglo raditi o ozbiljnijem zdravstvenom problemu.
